Morala sam otvoriti ovu temu i izbaciti svoje misli. Ne ocekujem da mi neko rijesi problem, to je nemoguce, ali barem da podijelimo zajednicke probleme i pojadamo se jedna drugoj.

Trenutno sam na porodiljskom, ali inace radim dvije smjene. Medjutim, pravi problem je sto MM radi tri smjene, a ja sam sad s djecom. Sta ce biti kad i ja pocnem raditi????
Taj ritam njegovog posla i zivota je nesto sa cim se mi nosimo evo godinama, ali kako vrijeme odmice to nam sve vise smeta. Prvo, to se odrazava na njegovo zdravlje, taman se naviknes na jednu smjenu, dodje druga, pa onda treca i tako redom, a slobodni vikendi ne postoje, jer slobodan dan se sazna na heftu prije kad ce biti i svi smo generalno sludjeni.
Nas sin donedavno nista to nije kontao, ali sad vec pita koja je tata smjena, kad ce vise doci, gdje sad tata i sl?  Narocito su teski prelazi iz smjene u smjenu, veceras npr. treca pa sutra druga. Zbrkana sam, ali takav mi je zivot.

Ne znam vise koja mi je njegova smjena gora. U prvu odlazi ko pekar, vraca se slomljen, nenaspavan, naviknut da je predhodnu radio drugu do 23 sata, u drugoj ga nema citav dan, trecu spava dan i tako ukrug.
Djeca ce nam odrasti zbunjena, za razliku od djece ciji roditelji svaki dan odlaze u isto vrijeme, tako se i vracaju, pa makar i u 18-19 sati, ali to je taj ritam, uvijek isti. Vikendi slobodni, zajednicki, a kod nas se ne zna ni zasta.
I onda kad je i taj jedan dan u sred sedmice slobodan, on ima spisak poslova koje mora obaviti, platiti racune, auto odvesti do majstora, obaviti kupovinu koju ja ne stignem sama, a obavezno se taj dan posvadjamo i rezimo jedno na drugo tako da nam u tome prodje dan.


Tako nam je, promjene nema dok se ne otplati kredit, dokad ce on sam izdrzati taj tepmo, ne znam, ali imala sam potrebu da ovo izbacim iz sebe.

Mozda nas ima jos u istom sosu, za jednu sigurno znam , s njom dijelim isti problem, pa da se pojadamo jedna drugoj.
Molim forumasice koje ce doci u iskusenje da napisu kako svako jutro odlaze zajedno sa svojim muzevima na posao i vracaju se, vikende provode zajedno i sl.da zaobidju ovu temu jer dovoljno mi je nerazumijevanja onih koji zive oko nas.


_____________________________

Mama ima dva slatka kolačića!
I kolačić- ljeto 2003.god.
II kolačić- zima 2008.god.

Dusa draga... ma nek' si se izjadala! A kome ces ako neces ovdje nama... pa mozda se nadje neko ko ce da razumije i podrzi. (Ne da ja ne razumijem :))
Tako mi je zao da je sve tako haoticno. Potpuno te razumijem i nadam se da ce se stvari dovesti u normalu cim prije!

I MM radi u 3 smjene. Ja srecom ili nesrecom ne radim. On ima 2 dana slobodna, 6 radi, pa 2 odmara. Mada taj prvi slobodan dan, kada izadje iz trece smjene, skoro citav prespava. Najgora mi je njegova druga smjena. Nema ga skoro citav dan. Ni njemu se zbog toga ne svidja, ali i treca mu je teska jer poremeti dan i noc.
Medjutim ovaj rad u 3 smjene se nama vise svidja nego kada je radio 5 dana po 12 sati, od 08-20h i subotu pola dana. Nedjelja je bila slobodna, ali tada bi spavao i zavrsavaop obaveze. Ali zato nista drugo trokom sedmice ne bi mogao. I kako ti kazes bolje kada roditelji dolaze u isto vrijeme... ne znam sta bih ti rekla. Doj je radio po cijeli dan nismo se nikako vidjali. Odlazio bi kada je Asja spavala, dolazio kada spava... On umoran, ja umorna, uzas.
Ovako kada radi u 3 smjene imamo vremena jedno za drugo, vise je sa nama... On kaze da mu je bolje i da je odmorniji... Nekako je sve opustenije, stizemo uraditi sta treba, ne treba traziti slobodan dan i sl.

Ne daj se mila, pokusajte se organizovati sto bolje, i iskoristiti vrijeme kada on radi prvu, kada je slobodan, pa koliko toliko.
Puseeeee


_____________________________

Naša ljubav Asja je došla 17.07.2008.g :-)

The best thing to spend on your children is TIME...

joj fakat kako se organizirati?! moje radno vrijeme je od 09-17 sati pa dumam kako ću
al nekad mislim da bi mi možda lakše bilo da radim u smjenama, ima i to svoje prednosti kad uhvatiš ritam
Vala i ovo klasično radno vrijeme ubija, dok odeš po dijete, okupaš ga, nahraniš i ono zaspe... i ne vidiš ga a možda kad si u smjenama kad sve sabereš i oduzmeš provešćeš više vremena s djetetom

_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

Evo zeno da ti se i ja javim sa svojim iskustvom...Dok sam radila,bile su to sedmicno prva smjena,pa sedam dana druga smjena,i MM isto tako,pa nam se zareda po mjesec dana da radimo suprotne smjene,vidimo se navece Uzas jedan...Pa smo nekako ganjali da ugajgulimo smjene,pa barem slobodan dan i tako...Ja muku mucim hocu li uopste naci prikladan posao,pa tek onda da vodim brigu o smjenama...Draga u potpunosti te razumijem,ali polako,i to ce aBd proci

Draga Adana, Bogu hvala ima nas jos i hvala ti na podrsci, a sto kaze stari svijet, sve ima gore od goreg. Eto npr. to kako je ranije radio tvoj muz, pa to je jos gore, Boga mi.
Razumijemo se, samo ovo kod nas predugo traje, onda tu je sad dvoje djece i jos je veca frka. Najgore je sto smo onda oboje nervozni kad smo skupa i onda se sve stisa kad on ode, a ja ostanem sama, djeca spavaju.
Pusa i jadamo se i dalje!!!!!!

Veeseelaa, znam da ponekad i kolotecina dodije, ali UZIVAJ u toj kolotecini!!!!!!
Kad bi ovo probala jedan mjesec, rekla bi koji je ovo horor film, zato tišu i uzivaj.

Neki, hvala ti, znala sam da nas ima u slicnim situacijama zato sam i odlucila pisati na ovu temu.
Nego pisite kako izlazite na kraj sa nervozom i svadjama zbog smjena i posla, pa i provalama koje vam se desavaju!!!!!

< Poruku je uredio slono -- 29.7.2009 0:37:56 >

_____________________________

Mama ima dva slatka kolačića!
I kolačić- ljeto 2003.god.
II kolačić- zima 2008.god.

Draga slono, srce mi se para,kad spomeneš svoju dječicu, ali vjerovatno će nas biti sve više u takvoj situaciji, jer nam život - ovakav kakav je danas - nameće takav tempo. Posao, kredit, nema druge,... i onda nam to uništava porodičnu harmoniju.

Znam da ti je svega preko glave, ali koliko sam shvatila, ti si kod kuće i više vremena provodiš s djecom, tako da se maksimalno potrudi da budeš što strpljivija s njim i da trenutke koje imate zajedno ne trošite na rasprave i sl.
Nemoj shvatiti da ti "pametujem", jer evo i ja sam pri kraju trudnoće i ne radim, moj suprug radi u smjenama, ali najkasnije do 2h uvečer, a nemamo djecu. Iako nikada nismo imali problema, sada nervozna ja, nervozan on i onda ni ono zajedničkog vremena što imamo ne iskoristimo kako treba, jer smo umorni, raspravljamo se oko gluposti i na kraju ne znamo ni odakle je počelo, zagrlimo se i opet je sve o.k.
Ali mi bude žao, jer svaki trenutak potrošen na bilo kakvu raspravu, ne može se više vratiti.

MM i ja smo na početku braka živjeli odvojeno 120km, ja nisam htjela napuštati svoj posao, jer na početku braka svašta ti treba, ali svakako nisam imala namjeru tu dugo ostati, nego sam mislila dobro je dok imam i ja platu. Plaćali smo dva puta kiriju, režije i kao eto opet su to bile 2 plate i mislili smo da ćemo bolje proći. Ma kakvi... 16 prvih mjeseci braka prošli su mi u sikiranciji da se šta neće desit u putu dok dolazi kući, a što se tiče novca, ništa u međuvremenu nismo ni uštedjeli ni kupili. Što smo donijeli u brak - to je bilo to. Sad mi je žao tog izgubljenog vremena, namiriti ga ne možemo, ali sve je to bio pokušaj borbe da se ostvari bolje sutra.
Sad kad smo na jednom mjestu, polako dopunjavamo kućanstvo, iako nam stambeno pitanje nije riješeno. Valja nam svima da budemo strpljivi i molimo Boga da nam da snagu da sačuvamo svoje porodice u harmoniji u ovom teškom vremenu.

Iskreno se nadam da će nas biti više koje će pisati o svojim provalama zbog rada u smjenama, nego nas sa tužnim ispovjestima.

Moj tata cijeli život radi u smjenama, 1,2,3 koje ga kače i vikendima i praznicima i moja mama kaže da je zbog toga samo 2/3 ukupnih godina braka stvarno u braku.

Jedna starija bivša kolegica čiji je suprug šofer, kaže da je od 30 god. braka samo 10 sa suprugom, a 20 sa svekrom, jer žive u zajednici i bez obzira što suprug nije kod kuće, peglanje, kuhanje, pranje i dalje je čekaju. To je jedino što bi meni palo na pamet da kažem da je smiješno, ali i ovo je možda više crni humor.

Ej moja slono,ja sam ti pravi kandidat za razgovor na ovu temu
MM takođe radi u smjenama,I,II,III.po dva dana.Kao što reče,ne možeš ništa planirati,živimo od danas do sutra.Vikendi su nam u prosjeku u pola sedmice.
Normalnim životom smatram one dane kada on zna raspored za cijelu sedmicu,uh to mi je kao mini godišnji,sve isplaniramo i kao inekako stižemo se organizovati.
Srećom ,ja još ne radim,ali zato on svaki dan ,osim posla ,ima i trening,koji je neizostavni dio naših života.Onda utakmice,obavezno vikendom i tako u krug.
Živimo za dane,kada se potrefi da je slobodan i da uz to nema trening ni utakmicu.
Jadan, i kada dođe kući,uzjašemo ga svi ko magarca,što djeca,što,bogami i ja .
Ne znam ti recept,kako izbjeći svađu,ali mi se u prosjeku,stvarno trudimo provesti to malo vremena skupa,zajedno idemo u nabavku,plaćamo račune,kao što neka spomenu,spremamo kuću,pazimo djecu...
Nema nas baš puno tu,ali eto trudimo se maksimalno biti skupa ,pa makar i ovako.
Užasno je teško uskladiti dvoje djece,rad u smjenama i sve ostale obaveze.
Mrzim kada život postane rutina,ali meni ona ponekad strašno fali

Hvala vam drage moje!!!!!!!! Pisat cemo jos na ovu temu, imala bih jos toliko toga reci, ali ostavljam to za sutra jer ako MM veceras radi trecu, ne moram ja.   
On sad predpostavlja gdje sam, ista meta isto odstojanje, ja vec vidno iskrivljena sa bolnim vratom sjedim za racunarom i kuckam.
Rece mi jucer kako nama svima sa RR-a treba fizioterapeut jer cemo se iskriviti od racunara i sjedenja, a ja vec imam obiljnih problema sa kicmom.

Ljubim vas do sutra!!!!

_____________________________

Mama ima dva slatka kolačića!
I kolačić- ljeto 2003.god.
II kolačić- zima 2008.god.

i kod mene ista situacija
MM u treću,a ja krivim vrat na rr i uši osluškujući djecu u sobi

Draga moja Slono,
ne mogu reci da te razumijem, jer da bi nekoga mogao razumjeti moras to dozivjeti... Ali mogu zamisliti kako ti je jer moja sestra radi u 3 smjene, pa kad je vidim kako je oslabila i kako je to lomi, a ne mogu joj pomoci, hoce srce da mi pukne... Bas jucer smo se potrefile kod mame zajedno (sto se desi jednom u 3 mjeseca)... Srce me boli kad vidim koliko je i ona zeljna da provede vrijeme s nama, sa svojom djecom (ima curu od 17 godina i momka od 14 godina)... Jednostavno zeljna je vremena s porodicom... A mi smo tako nekako cudno povezani i osjecajni jedna za drugu, da ponekad pozelim da nisam takva... Da bar ne mislim o njoj, ali dzaba... Evo i sada jedva se suzdrzavam da ne zaplacem ipak na poslu sam... Zato mogu da zamislim kako je tebi... Kad vidim onu djecicu kako se oko nje vrte ko male mace, maze je oboje, grle ljube, nekad nemoze da progovori od njih, ali djeca su zeljna majke svoje... Ne mogu dalje... sorry

ja nešto nisam u toku al u kojem se to branši sada radi u trećoj smjeni kad su nam fabrike haman sve u hendeku, nema proizvodnje i sl
lično neznam nikog ko radi u trećoj smjeni  baš sam iznenadjena spoznajom da ipak postoje i treće smjene

_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

kod nas u Gorazdu ima privatna fabrika, u kojoj se radi u smjenama...

nezna se vala sta je gore il kad musko radi u smjenama il kad zensko...

u mom slucaju mm radi od 7.30 do 16h,radi svaku drugu subotu do 14h a subotom ima jos jedan "posao" tako da ostane samo nedjelja kad pola dana prespava...

ja opet radim u smjenama 7-19,19-7 pa sam 48h slobodna...

dok smo se zabavljali islo mi je na zivce sto recimo cijelu proslu godinu mene je kacio svaki praznik,svaki bitan vikend ma zlo mi...svi sjede dugo u noc a ja do 12 i bjezi kuci jer valja na posao...

sad sam na bolovanju i godi mi majke mi...imam normalan san,ishranu,metabolizam je ok...nepusim,nepijem i sve se dovelo u red...

al kontam ako Bog da kad se porodim dijete me nece vidjati po cijeli dan...a svaku cetvrtu noc kad ja radim nocnu spavat ce il kod moje il kod muzeve mame znaci odma u startu i djetetu se kvari ritam i red...

nema sanse da promjenim posao,drzavna je firma i radim vec 9 godina tako da neznam ni sama...

sve ima svoje prednosti i mane...ja imam vise vremena za obaveze kad radim u smjenama(placam racune i sve) al niko i nista nemoze nadoknaditi moju noc van kuce...


_____________________________

Draga slono, mozda te djelimicno razumijem jer MM je radio u smjenama dok smo se zabavljali.
Ja sam tada bila student, cak i tada je bilo dana da se ne vidjamo, jer nismo mogli uskladiti obaveze.
Sada radi uvijek prvu smjenu, ali ja radim u dvije smjene. To je ipak podnosljivo.
Poznajem mnoge parove koji zive kao ti, vjeruj mi samo te takvi mogu razumjeti. Taj jedan slobodan dan TM ne zna gdje bi prije, zeli biti s tobom, djecom, a gdje su racuni, kupovina itd. I jos se kada treba auto voziti majstoru, najradije bi ga zapalio
Nije ni cudo sto ste tada oboje nervozni i kako kazes rezite jedno na drugo (to mi je logicno).
A opet sav taj rad u smjenama je za "vase dobro" sto prije otplatiti kredit,na taj nacin obezbjediti stambeno pitanje, pa mozda i neku ustedjevinu

Tu smo barem da te saslusamo


_____________________________

Volite svoju djecu i kad su kriva, jer će ih život kažnjavati i kad nisu.

MM ide svako jutro u isto vrijeme na posao a kad će se vratiti to se nikada ne zna.Možda u 17:00 a možda u 05 ujutru. Ništa ne možemo planirati, kad nam gosti dođu ja sam sama sa njima, ne možemo nikome planirati da idemo jer možda on ne dođe. A godišnji i slobodni dani su priča za sebe! Slobodnih dana NEMA, bolovanja NEMA. A godišnji npr prošle godine: početkom juna im rekli imati ćete dvije sedmice početkom augusta. JA presretna, isplanirala more, i još svašta. Kad početkom jula predomislili se i NEMA GODIŠNJEG NIKAKO, i ja otkažem smještaj što sam rezervisala. I poslije sedmicu pa hajd kad ste navaliti imate svi sedam dana ( 5 radnih) kolektivnog godišnjeg. I stalno je tako, nikad ne znam da li će raditi u subotu i nedjelju, nekada radi i po dva mjeseca bez prestanka i kad im "da" nedjelju(koja i treba biti ne radna) , u ponedjeljak ostane do 12 naveče....I tako u nedogled da ne tušim više. Kako to podnosimo? Nekad pređem preko toga nije on kriv a nekada se ne mogu kontrolisati i poludim i istresem se na njega....Nekad bih voljela da radi u 5 smjena samo da ima radno vrijeme.  

_____________________________

24.12.2007.
24.o9.2013.

Hvala vam sto dijelimo nasa iskustva i sto raumijete.
Vi koje ste u istom ili slicnom sosu, znate kako je ( scarlett, MELI, Adana, neki, bubuli, Nedi ) , ali posebno je fino od bambi09 i Crvene koje razumiju o cemu pricamo.

Ovo kod nas predugo traje i sto rece bubuli, ode metabolizan u vraga, ali ne samo onome koji radi u smjenama, nego cijeloj porodici. I ja sam godinama ostavljala dijete kod mame kad je MM treca da on kad dodje kuci moze normalno odspavati, a sad kad pocenm raditi, bice ne jedno nego dvoje djece, a plus je tu i sin prvacic!!!! Ma ko ce nas sastaviti da Bog sacuva!

A za veeseeluu odgovor gdje se to radi u tri smjene, pa recimo: bolnice, Coca-Cola, obezbjedjenja razne vrste, policija, SIPA, radio stanice, televizija i vjerovatno jos kojekuda.

Nema praznika, petka, sveca, Nove godine, Bajrama, nego samo ako te potrefi, pa kad te negdje familija zove,a ja kazem MM radi, ispada kao da lazem.

Pusa svima!

P.S. Nedi, to izgleda gdje tvoj muz radi je neki privatnik koji im ne da disati pa rade od zvijezde do zvijezde sto bi rekao nas narod. Draga moja, valja nam trpiti, nema nam druge.

Dok ovo pisem, moj sin kajmce i govori: Kad ce se tata probuditi???? i ne prestaje.

_____________________________

Mama ima dva slatka kolačića!
I kolačić- ljeto 2003.god.
II kolačić- zima 2008.god.

Slono draga tako nam je, i moj sin je jedno vrijeme malo zaboravio tatu a mm se srce cijepalo što mu neće...a naravno da radi kod privatnika, privatnik koji ima novac i moć može da radi sve što mu je volja, kad bi mm promijenio posao nama bi svanulo. I ovo da napišem: Kad je beba imala 3 mjeseca trebali smo raditi UZV mozga-dijagnoza je mogla biti svakakva a on nije mogao ići sa nama u bolnicu nisu ga pustili.
Sve vas


_____________________________

24.12.2007.
24.o9.2013.

Slono žao mi je i tebe, i svih onih ljudi koji rade, ili su na neki način "zakinuti" radom koji zahtijeva davanje previše sebe, a zauzvrat - vrlo malo, ili nimalo (kako i materijalnom, tako i u psihičkom smislu).
U našoj maloj porodici s početka braka ja sam bila ta koja je radila tri smjene. Ne znam koja bi mi gore došla?! Znam samo da sam uživala u prvim smjenama, kada sam dolazila zajedno sa mužem kući, koji je radio i radi od 08,00-16,00 sati.
Ali druga, užaš, najbolje vrijeme dana na poslu, dođem kasno, i nizašta mi se ne zna. Gledam samo kako da se skljokam u krevet.
Treća ... ehhhh -i sada mi se želudac prevrće.

Ali moja sreća, pa sam ja kratko vrijeme radila u turnusima, već sada je mnogo bolje, radno vrijeme od 08,00-16,00 sati. Uživam u svakom slobodnom satu, upravo iz sjećanja na ona davna vremena.
Moj savjet i slono tebi, i svim majkama koje ili rade "ružno" radno vrijeme, ili su zakinuti zbog svojih muževa ... ne mislite na vrijeme, mislite na one sate kada slobodno provedete jedno sa drugim.
Znam da je teško, jer je tih sati vrlo malo, ili nimalo, ali sa druge strane, ukoliko primat vaših svađa i razmirica bude upravo nedostatak slobodnog vremena, onda ćete cijeli život provesti u ružnom sjećanju i riječima koje nisu trebale biti izgovorene.
Težiti ka što boljoj organizaciji vremena, težiti ka KVALITETNOM razgovoru, i težiti ka boljim uslovima života.

Sa srećom.

_____________________________

"Ja jesam siromah i samo snove imam. Pred noge tvoje polažem ih. Nježno gazi, jer gaziš po snovima mojim.“
W. B. Y

Draga Slono dobar dan ti zelim!
I meni je drago cuti da jos neko ima slicnih "problema" i da mu fali vremena sa muzem.
A ovo kako je MM radio prije je uzas i nocna mora naspram rada u 3 smjene. Boga mi se nismo ni vidjali kako treba. Ja po cijeli dan sama, uzelim se i ja njega i on mene, a ksnije i bebe. Sada kada radi u 3 s,mjene sav sretan. Pa cak i kada je nenaspavan. Pogotovo kada dodje iz trece, a Asja se probudi i sta ce jadan, nema spavanja dokk ona ne zaspi ponovo. Ponekad izadjem sa njom da prosetam, ali nekada smo u stanu, a sta mali.  Ali dusa moja se ne zali, kaze samo da je sa nama vise, pa makar ne spavao.
Mi za sada nemamo nekih  problema. Generalno se, hB, pravo rijetko svadjamo i sl. Tako da maksimalno uzivamo u vremenu koje provodimo zajedno. Ali ima tu i do organizacije i sotalog. Pokusavamo da sve radimo zajedno, i po stanu, i oko bebe, i nabavka, placanje racuna i sl. Uglavnom samo skitamo kada je slobodan.  Tako da se za sada ne mogu zaliti jer nam je super. Znam da je njemu nekad tesko i da je umoran, ali eto on se zadovoljava i puni baterije kada je sa nama... pa za sada sve super funkcionise.
Mada je meni trebalo dugo da se naviknem da ga nema uvece, tesko zaspim, nikad da svane i sl.  Sada je vec lakse.
LP svima


_____________________________

Naša ljubav Asja je došla 17.07.2008.g :-)

The best thing to spend on your children is TIME...

i ja radim, u smjenama tj. dvije prve, dvje druge i dvije treće, naporno je pravo, ali eto nekao izdržim, najžalje mi je moje alma kada krenem u noćnu, kada me pogleda onim svojim tužnim okicama.Ali šta ću kada moram da radim.Kada sam počela ponovo da radim poslije porodiljskog bilo je veoma teško, jer ona je imala tek oginu dana, ali sada je već velka curica, i mnog je lakše jer se ona sada može prinuti o sebi, ne baš puno, ali mi je lakše.Sve u svemu jako nam je teško, ali život ide nekako.

Hmmm... razumijem kako je to grozno.  Moja mama je imala fiksno radno vrijeme ali je zato tata stalno bio po putu... tek što dođe iz jedne države, već sutra ide u neku drugu... i tako čitav život.  On je volio svoj posao, ali smo brat, mama i ja vječno bili njega željni.  Mama nam je bila i majka i otac i prijatelj... sve!!!
Moje i radno vrijeme MM je fiksno, iako on svaki dan ostane sat-dva duže na poslu, a radi i subotom.  Nedjelja je sve što imamo za sebe... mada i nju nekad provedemo u obavezama (obilaženju familije, prijatelja - vjenčanja, babine, žalost...)  Kad dođe s posla, slomljen je... pustim ga sat-dva da odspava, odmori se... i eto, već padne mrak... nit možemo gdje prošetati (jer malena zaspe već u 20h) nit možemo išta od umora (doduše... za "ono" nikad nismo umorni... )
Šalu na stranu... ipak trebamo biti sretni što imamo posao, koliko god da je teško.  Čovjek se mora nekako organizovati da sve stigne.  Žao mi je male raje... što tako pate za roditeljima, ali i oni se vremenom naviknu i shvate situaciju.

baš mi je žao kad čitam ove vaše priče. mm radi regularno 7:30 - 16:00, ja nekad moram ostajati duže ali se najčešće vratim s njim.
ono što ja hoću da pitam je kako uspjevate organizovati posjete rodbini i ostalima. mi nekako kad dođemo kući dok se okrenemo već je večer i nigdje nam se ne ide, a svi gnjave da dolazimo češće i zamjeraju, pogotovo roditelji koji su navikli da smo stalno s njima, i moji i njegovi. prije smo živjeli s njegovima, a često išli mojima pa su se i jedni i drugi navikli da smo nekako haman stalno tu.


_____________________________

mrvica 22.9.2009.
mravić 4.6.2012.
ako ih ne čujem... u zijanu su garant

Eh moja Slono. Ne znam koji dio prije da citiram!  Sve je kao da sam ja pisala...Mozda nam muževi i rade skupa....

Ma meni je sve to lako bilo dok smo mi bili sami, ja nisam radila, i mogla sam kako god da se prilagođavam njemu i njegovim smjenama i poslu. Ali kako sam počela raditi, redovno radno vrijeme, a posebno kako je bebe došao ništa nam se od života ne zna..  Nekad sam sama sebi kao samohrani roditelj, ili da sjedim u kući ili sama sa djetetom da organizujem život, jer čekati na MM nema funkcije. Kad god me neko pita gdje je on radi, i nekad se isto osjećam kao da ljudi misle da ih izbjegava.

A i to što kažeš i taj neki slobodni dan uvijek neka nervoza i sve, pa nekad pomislim bolje mi je kad je na poslu. Vjerovatno sto naviknem na neki svoj ritam koji sam stvorila pa onda kad je on slobodan sve mi se pobrka.

A za godisnji da ne pricam. Sva sreća pa imam super šefa pa se mogu prilagođavati mm.

Nisi sama!