Ne znam da li već postoji tema ?
Ispričajte koje priče su ostavile najviše traga u vašoj duši, koje su vas do "srži" dirnule, zbog kojih ste se osjećali sretno itd ...

Ja se sjećam da mi je mama rahmetli pričala o Nailu Ikanoviću (poznatom ex yu ubici) priču koja se zaista desila ... Ta me je priča toliko ujela za srce ... Tad, kad sam je slušala, nisam znala, nisam vjerovala, da postoje takvi ljudi i toliko zlo u pojedinim ljudima. Sjećam se da sam stalno pitala mamu (Allah joj rahmetile)... pa zašto, zašto je to uradio ???
Druga priča je priča Ivana Cankara "Zastidio se majke" , zatim "Djevojčica sa šibicama", Mali Princ ...

Voljela sam kao i druga djeca da mi čitaju Pepeljugu, Trnoružicu, Crvenkapicu ... Zbog ovih sam se uvijek osjećala sretno, ali su manje traga ostavile nego ove gore pomenute ...

U svim tim tužnim pričama ima nešto što čovjeka tjera da se zamisli, da shvati koliko je sretan, nešto lijepo (ako se može reći da je lijepo) što ga tjera da cijeni sve što ima, da voli, poštuje, njeguje ...

_____________________________

"Čovječe, ne možeš zlo činiti a dobru se nadati ... "

otac imao tri sina,sve krsni momci,junak do junaka anisu bili baš poletni za poslom...zivjeli i uzivali preko očeve grbače...on jadan sam samcat obradjivao njive i vocnjake i borio se da nahrani porodicu...
jednog dana otac padne na postelju...okupili se svi a on zatrazi da s njima trojicom nasamo popriča...
-djeco,znate da sam radio i zaradio...
-znamo oče...
-e da znate da sam to samo vama ostavio...
oni se zgledaše...svako svoje misli pomisli...omasti im se brk u sekundi...otac gleda samrtničkim očima i razmišlj...ni danas se nisu udostojili da bar kazu kako im je zao sto za njih zivot dado,zdravlje svoje...
-e draga moja djeco sve sto sam imao i zaradio zakopao sam pod jabuku u vocnjaku...
-a ispod koje oče,puno ih je...
otac se osmjehnu i ispusti dušu...
dani prolaze,momci okopavaju ispod svake jabuke ali veliki vocnjak,prevelik...ali ne posustaju...okopali sve ali ne nađoše ništa...
-mozda smo koje stablo prošli slučajno...hajmo ponovo...
okolo njih sve se budi,proljece je doslo,ptičice se javljaju,sve miriše na behar...ali ništa ini ne vide...i dalje okopavaju stabla i traze očev imetak...dođe i ljeto...oni više izgubili svaku nadu...zalegli ispod jedne krošnje...-braćo pogledajte sta je jabuka iznad nas...
-kogli smo bar ovo obrat i prodat da nismo džaba ovdje...i tako dan po dan beru,nose na tržnicu,prodaju...počeše se pare skupljati...a bogami ima jos dosta ploda...kad su sve pobrali i prodali opet zasjeli pod krosnju...najstariji će...-braćo ovo što smo zaradili to je taj očev imetak...htio je da nam dokaze kako samo svojim radom i trudom mozes postici nesto i evo...mi se obogatismo od svojih ruku...mudar je naš otac bio...i tako su nastavili živjeti...svojim trudom i radom postadoše veliki privrednici i ugledni clanovi svoje zajednice...
POUKA-uzdaj se use i u svoje kljuse...

Thank you for sharing, very moving, your father would be so proud of you, you are the best.




-----------------------------------------
Sometimes i buy diablo 3 gold at here.