Pozdrav svima-ja sam nova na forumu,odlušila sam da se prijavim najviše zbog svog brata koji je obolio od PSTP-a,te mi treba savjet-brat je dobio penziju zbog bolesti od 290 km,ima ženu i dvoje djece.Oni od te penzije ne mogu živjeti,te se bave trgovinom,on nabavlja robu a snaha radi u prodavnici.Brat ima 45 godina i u petak mu je došlo poštom da mora vratiti vozačku dozvolu za 15 dana,zbog terapije koju pije(on je zbog tih obaveza pije naveće).Ako ostane bez dozvole-ponovo če se povući u sebe.depresivan če biti,jer kada ima obavezu odma se osječa bolje a i od toga žive.On nije nikada napravio nikakav prekršaj,ali je to kao novi zakon zbog raznih slučajeva u državi-zbog te iste države je bolestan a sada mu ista država uzima pravo da hrani svoju porodicu i način da se vrati normalnom životu-ako neko ima sličnu situaciju i li može pružito pravni savjet,unaprijed hvala.

terapija koja se koristi u slučajevima dijagnosticiranog PSTP je jaka i može dovesti do slabe rauđenosti te tako ugroziti i svoj i život drugoga u slučaju vožnje. penzija koja je dodjeljena je ustavri tuđa njega i pomoć...i mala je zaista ali oduzimanje vozačke za dobro je tvoga brata.

Tužno je i žao mi je što se to nekome dešava...ali svi vi zajedno sužnis te mu pomoći da do depresije ne dođe....

neka žena polaže vozački...neka ona vozi auto...on neka joj pomaže u pordavnici onda kada osjeti da može...

znam nije lako...ali tako je...vjeruj za dobro svih vas je da nema vozačku u rukama.


_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

bas danas sam razgovarala sa drugaricom cijem muzu je dijagnosticiran PSTP i jako me potresla i rastuzila njena prica. bila sam sve vrijeme u ratu ovdje i nije mi jasno kako smo (i da li smo) svi mi ostali normalni, a pogotovo borci. kada mi je pricala neke stvari o ponasanju svog muza pronasla sam dosta slicnosti u odredjenim situacijama sa ponasanjem mm i mnogih meni bliskih ljudi kojima zvanicno nije dijagnosticiran PSTP ali je sigurno zastupljen u nekoj blazoj mjeri 

_____________________________

Nositi svoju bol to nam je bogomdato, pokazuje da smo zivi sve dok je osjecamo . Osjetit TUDJU bol znaci da smo ljudi .

svi imamo podjednake šanse da nam se dijagnosticira. Statistika i analize pokazale su da je moguće da se u ''težem'' obliku javi čak 20 godina po završetku ratnog stanja.
Borci sa linija su više istaknuti u mogućnoti da ih pogodi...ali svi imamo neki od simptoma.

Sržava pokušava iznaći mogućnosti borbe sa istim ali dijagnisticiranje nekad bude kasno...najprije se pridaje značaj konzumiranju narkotika i alkohola...pa tek nakon ''čišćenja'' od toga dijagnosticira se PSTP. strašno...a sve je nedovoljno za ćivot sa istim...
terapija je teška, nemalo puta i skupa...a penzija nije omogućena tako lako...potrebne su godine posmatranja...i dosta odlazi u penziju kao liječeni alkoholičar a ne kao osoba borac kojem je dijagnosticiran PSTP.

ovo što je forumašica navela kao penziju često  nešto što je dodjeljeno članu porodice koji brine o njemu...i zove se tuđa njega i pomoć...strašno...zaista strašno.


_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

PTSP- posttraumatski stresni poremecaj. Mislimo li na isto?
Draga nasa forumasice, slazem se sa Hanady. Za dobro tvoga brata je sto je privremeno ostao bez vozacke dozvole. Ona ti je vec dala dobru ideju kako napraviti nadopunu..Neka snaha pokusa polagati vozacki, brata zaposlite u radnji ili mu dajte neku drugu obavezu. Za ovakve osobe je zaista pogubna izolacija, nerad. Ne mogu se sad sjetiti jesi li spomenula da brat uzima neku terapiju? Ovakvo lijecenje je dugotrajno, medikamentima prvenstveno. Kada se uoce pomaci, polahko se prelazi na individualnu pa potom na grupnu terapiju..Ovisno o licnosti i spremnosti klijenta. PTSP nije iskljucivo vezan za rat mada se u nasoj svakodnevnici redovito povezuje s istim. Razni stresovi, traume iz djetinjstva npr takoder spadaju u PTSP. Ocitavaju se u formi nocnih mora, neprestanog gonjenja od necega, strahova, poteskoce sa spavanjem, neprestano vracanje na losi dogadaj ili dozivljaj.

_____________________________

Čovjeka kojeg se naopako vodi, postaje duševno i duhovno sve bolesniji… Odstupi li previše od svojih osnovnih pretpostavki, od uslova za vlastiti razvoj, od plana po kojem je skiciran, naći ce se u nevolji i doživjeće slom.
Aisha..30.7.2010.

Oprosti, sad vidjeh da uzima medikamente. Je li mu doktor postavio dijagnozu o stepenu PTSP-a? Ili je to tvoje misljenje? Praksa pokazuje da nema laksih i tezih slucajeva oboljelih od PTSP-a..samo su razliciti nacini podnosenja, ispoljavanja, prevazilazenja.
Vjerujem da bi tvom bratu dobro dosao automobil ali radi prvenstveno njegove sigurnosti ali i sigurnosti okoline, bolje je da to malo *prilegne*.
Vidim da mu zelite pomoci i to je njemu jako bitno. Podrska porodice. Odlicno! Sada cete morati biti malo kreativni. Ide lijepo vrijeme. Napravite neki izlet, ponesite loptu, nabacite sta na rostilj..Pokazite mu da nije sve u automobilu. Uputite se na voznju biciklom, igrajte drustvene igrice..Ili ako neko od vas ima auto, povremeno otidite do grada na kahvu da ga zelja mine. U nadi da ce vam Uzviseni Bog biti na pomoci, iskreno te pozdravljam i zelim tvom bratu brzi  i ucinkovitiji oporavak, a porodici strpljenja. Veliki zagrljaj.

_____________________________

Čovjeka kojeg se naopako vodi, postaje duševno i duhovno sve bolesniji… Odstupi li previše od svojih osnovnih pretpostavki, od uslova za vlastiti razvoj, od plana po kojem je skiciran, naći ce se u nevolji i doživjeće slom.
Aisha..30.7.2010.

Pozdrav samo da prokomentarisem ova gos. sto je napisal ovo u vezi PTSP.Oduzmanje vozacke dozvole je apsurd.Katastrofa .Nemogu vjerovat kome je to palo na pamet.Pa mi koi smo bili u nasoj Bosni pa nas 99 poto ima ptsp samo sto nam niko nije rekao.Mene je boljela glava 3 dana i ustanovili su da imam ptsp.I sta sad imam 30 god .Majka sam .Supruga borca .Ali imam vozacku vozim bez ikakvih problema i borila bih se strasno i svim silama protiv oduzimanja vozckih dozvola ljudima oboljelih od ptsp.To je ponizenje .Mjesto ljudima da omoguce da se lijece da se edukuju o tome oni jos vise produbljuju agoniju koja je pocela 92.Joj jako sam razocarana .Toliko pozdrav i nedajte se se .Budi te uz svog brata podrska dragih ljudi je najpotrebnija

Istina je da mnogo ljudi ima PTSP, a da i ne zna da ga ima. Ovisi o stepenu bolesti, progresu, ponasanju doticne osobe, uzima li lijekove..
Dakako da svi ne zasluzuju oduzimanje vozacke dozvole. Zelim ti da se sto prije oporavis. Oprosti ako sam te uznemirila. Lijepi pozdrav.

_____________________________

Čovjeka kojeg se naopako vodi, postaje duševno i duhovno sve bolesniji… Odstupi li previše od svojih osnovnih pretpostavki, od uslova za vlastiti razvoj, od plana po kojem je skiciran, naći ce se u nevolji i doživjeće slom.
Aisha..30.7.2010.