Dobar dan svima.
Mogu li mame koje imaju dječake da mi daju par savjeta.Imam dvogodišnjeg dječaka koji je nemiran, pun energije, stalno skače, grubo se igra sa starijom sestrom, hoda krupnim teškim koracima itd. Znači, nije agresivan, ne tuče namjerno već se na takav nacin igra. Sto bi rekla moja kcerka: neke grube muske igre :)
Je li to faza? Ako jeste, kad mogu očekivati da se smiri. Stid me komsija. Po cijeli dan nesto skace. 
Da li bi neki sport (i koji) pomogao da usmjeri tu energiju? Mada je problem jer su te aktivnosti namijenjene za djecu od 3 godine tek. Ali evo da imam na umu. Mislila sam o nekoj borilackoj vjestini ali kontam da ce se jos vise razmahati nakon treninga.
Inace je emotivan, voli da se ljubi, grli. Ovo neko energicno ponasanje je izrazenije kad je sa sestrom. Imam kcerku i nisam navikla na ovakvo ponasanje djecaka.
Eto bilo kakav savjet bi bio uredu. Hvala :)
P.S. mozda su takobar dan svima.Mogu li mame koje imaju dječake da mi daju par savjeta.Imam dvogodišnjeg dječaka koji je nemiran, pun energije, stalno skače, grubo se igra sa starijom sestrom, hoda krupnim teškim koracima itd. Znači, nije agresivan, ne tuče namjerno već se na takav nacin igra. Sto bi rekla moja kcerka: neke grube muske igre :)
Je li to faza? Ako jeste, kad mogu očekivati da se smiri. Stid me komsija. Po cijeli dan nesto skace. 
Da li bi neki sport (i koji) pomogao da usmjeri tu energiju? Mada je problem jer su te aktivnosti namijenjene za djecu od 3 godine tek. Ali evo da imam na umu. Mislila sam o nekoj borilackoj vjestini ali kontam da ce se jos vise razmahati nakon takvog treninga.
Inace je emotivan, voli da se ljubi, grli. Imam kcerku i nisam navikla na ovakvo ponasanje djecaka.
Eto bilo kakav savjet bi bio uredu. Hvala :)
P.S. mozda su takvi svi djecaci. Odrasla medju zenama, nista ne znam :)))

Pisem s mobitela, ne znam kako urediti post. :(

on je samo jedan mali nemirko koji ima višak enrgije

gdje živite? koliko ima godina?

moj savjet je upravo sto ste i sami pomslili...karate...

mogu vam ako ste u Sarajevu i preporučiti odličan klub ... igrom slučaja moja kćerka trenra evo šestu godinu...
nema nikakav agrsivnosti u sportu...baš suproto...uče ih i samokontroli .... usmjeravaju energiju... utiče na kvalitetan psihofizički žvot djeteta



_____________________________

Asja = duša duše moje :)
03.04.`08

Nismo u Sarajevu.Hvala za iskustvo. Bas sam se dvoumila da li upisati na fudbal recimo ili karate, dzudo i sl. Mada imamo jos vremena.Do tad... bice veselo :))) 

Sve do 4-5 godina je prerano za bilo kakav sport. I tad kad se upise to je 3 puta sedmično i nije dovoljno da "umori" dijete nego djeca idu na treninge zbog drugih dobrobiti. Ja imam dvojicu prilično živahni dječaka koji sad već idu u školu i imaju neke svoje dodatne aktivnosti, pa sam svašta valjda i sama naučila. Od malog djeteta se i očekuje da se mnogo kreće. Neće sjesti pa igrati šah. Mora imati svoju rutinu i red, ali mu se mora omogućiti kretanje. Svaki dan u parkić ili napolje pa dokle izdržiš i ti i on. Kao što reče dr. Ranko Rajović (proguglaj ga), ako hoćete da imate zdravu i pametnu djecu, pustite ih da se igraju i kreću kao da treniraju za olimpijadu :)

ja bih rekla da se dječaci zaista razlikuju po mnogo čemu od djevojčica, iako ima izuzetaka i mirnih dječaka i nestašnih djevojčica. Ja bih mogla reći iz iskustva, pustite ga da bude dijete, da otkriva svijet svojim tempom, samo ga doslijedno usmjeravajte na ono što je dobro, a odvikavajte na ono loše. od druge do treće godine je baš naporno, ali tada usvajaju osnove za cijeli život, faktički se formiraju. Vidjećete poslije 3. rođendana promjenu i neke njegove ustaljene navike. Mi smo imali veliki izazov sa našim divnim dečkom, koji bi, ako je pospan ili nervozan strašno nas udarao, dobijali smo prave batine od njega. Meni je to bila nova situacija na koju nisam bila spremna. Vraćanje udaraca nije dolazilo u obzir, možda sam par puta pokušala blago da mu uzvratim, ali sam odmah shvatila da on ne razumije tu uzročno - posljedičnu vezu. Imali smo i tantrume, i bijes i udaranje i vrištanje...ma za ne prepoznati dijete u odnosu kad je sve ok kod njega.
Ono što je važno je da smo muž i ja bili usaglašeni da nećemo dozvoliti da nas udara (ja sam se čak jedno vrijeme osjećala zlostavljano od vlastitog dvogodišnjaka), i dogovorili smo šta će mu biti kazna za to ponašanje. Uglavnom, pročitali smo savjet u jednoj knjizi da se dijete odvede u drugu sobu na "hlađenje" onoliko minuta koliko mu je godina, nakon što i naon više molbi i upozorenja ne prestane sa nedopustivim ponašanjem. Bog zna koliko mi je bilo teško kad bi govorio "biću dobar", ali trebalo nam je skoro godinu dana da ga dovedemo u red. I muž i ja smo mirni, u našoj kući se sve dogovara mirnim putem, puno pričamo sa malenim, ali njegove agresivne reakcije su me sto puta natjerale na plač, i to se više nije moglo podnijeti. Znao nas je iz čista mira ujesti, ogrebati ili počupati do krvi... To se dešavalo nekada par puta sedmično, a nekada rjeđe... Važno je opservirati dijete, povezati koje situacije ga navode na to ponašanje. Puno pričati s njim kao da je veliki, oni toliko toga već razumiju, i imati puno puno strpljenja i ljubavi.
Jer na kraju, važnost ovog sad perioda je tolika da su vam to temelji za cijeli život, za njegov odnos s vama, sa svojom sestrom. Bukvalno ga morate naučiti da je voli, da je pazi, stalno mu ponavljati da je to njegova seka, da treba da je milki, ljubi.... Oni su mali i definitivno ne znaju izraziti svoje potrebe i emocije drugačije nego tako... Zato treba raditi svakodnevno i uporno... rezultati neće izostati, vjerujte. Vratiće vam se svaki uloženi trud i sekunda puna ljubavi i razumijevanja za ta mala i ponekad divlja bića

Hvala vam objema na odgovoru.
Ponekad bude tako tesko, pogotovo jer mi ih niko nikad ne pricuva makar sat (mama, svekrva).Npr. kad idemo vani ja sam primorana staviti ga u kolica jer nisam u stanju (mozda je do mene) kontrolisati ih oboje, da ne izlete na ulicu,da ne obore nesto u marketu i sl. A nekako mi velik za kolica, plus bi se istrcao i manje skakao po stanu.
Imam sestru koja ga je jednom cuvala (sama ima kcerke) i kad sam dosla po njega, kaze kako ti izdrzis hhahaah. 
Definitvno su drugaciji od djevojcica.Ono sto me raduje da se ne radi o agresivnosti vec eto i kroz vasa iskustva vidim da ce ova godina biti teza dok ne sazrije malo.