Evo tražila sam i nisam našla po forumu,pa prebaciti temu na pravo mjesto.
Da li ste čuli ( ili doživjeli) pravu, onako romantičnu ljubavnu priču?
Ja sam danas čula jednu koja me je bas onako rasplakala, pa sam je htjela podijeliti sa vama.
Elem, danas mi je na poslu bio jedan klijent i kad mi je dao ličnu kartu, vidim da ima 75 godina , a izgleda baš puno mlađe i ja mu to kažem, a on će meni na to da to nije ništa kako je njegova supruga izgledala mladoliko i kako je bila lijepa, te mi izvadi sliku iz novčanika, onako staru, požutjelu (znate one portretne, starinske). Na slici prelijepa mlada crnka i oficir. Kaže mi on da su to on i supruga kad su se vjenčali. Prije par mjeseci su bili proslavili 50 godina braka, da bi ona mjesec dana poslije umrla od "galopirajućeg" raka. Kaže: Nismo imali djece, bili smo jedno drugome sve. Ništa do ove proklete bolesti nas nije moglo rastaviti, ni različita vjeroispovjest (on Musliman, ona Pravoslavka) ni rat, ni drugi ljudi, cijeli život samo nas dvoje.
Ma, svi smo plakali...


Eto, pa ako znate neku priču ili ste doživjeli neku romantičnu, ........


_____________________________

Ubuntu! (ja sam zato što mi jesmo)

_____________________________

<3 28.6. <3
Zivot je dobio svoj smisao...

Prica kako su se moja stara majka rahmetli i deda rahmetli upoznala je po mom misljenju najromanticnija na svijetu...

Moja stara majka je imala sestru koja je bila udata u Visegrad, oni su inace iz Mrkonjic grada i bila je kod sestre i kupale se na Drini, sad ne znam tacno gdje al nije bitno. A u medjuvremenu dok je ona tu bila moj deda rahmetli je sluzio vojsku i bio je na nekim obukama u Visegradu i dok su bili tu sa vojskom on je upo u vodu a nije znao da pliva a moja stara majka rahmetli je njemu uskocila u vodu i spasila ga... i tako su se oni zaljubili al nazalost nisu dugo imali priliku da budu zajedno jer ona je poginula kad je meni bilo dvije godine (zapravo umrla od srcanog nakon udesa jer je mislila da su joj obadva sina poginula). I uvijek je govorio da nikad nikoga nece voljeti kao svoju Dervu (tako je on zvao)...



_____________________________

~~~ Living the dream ~~~

* Lamija 6 maj 2008
* Vedad 20 decembar 2014

Bili smo djeca al smo joj se uvjek divili i potajno prizeljkivali da barem jednom budemo kao ona.
1991 na 1992 god.Vec se uveliko naziralo sta ce da se desi u nasoj Bosni.Ali to njima nije bilo vazno.Ona Muslimanka a on Katolik.Pod kisom metaka i granata radjalo se nesto divno a mi smo bili pasivni posmatraci i svjedoci necega lijepog i tuznog.Svakog dana donosio joj je ulje i brasno...koliko je mogao ...da njeni ne budu gladni.Smijali smo se i pomalo cudili kad je zvao u pola noci ispod prozora i spavao u svom autu ispod njezinog balkona,a ona mu ujutro donosila placke i caj da doruckuje i korila ga kako je blesav i djetinjast.Pomalo smo joj zavidili jer ih nista nije moglo sprijeciti pa ni rat da putuju okolo i da zive svoj san.Jer je zelio da bude sretna i poklanjao joj zlatan nakit ...a mi djeca razrogacenih ociju gledali i divili se.Mislim da je to ljeto bilo jedno od nezaboravnih u njenom zivotu.I onda jednog jutra kad je otisao sjedeci na zidicu ispred nase zgrade culi smo je kako place u svojoj sobi.Zadnje rijeci koje je od njega cula bile su "Cuvaj se ja moram ici" i onda je telefon zauvjek usutio.Dugo godina kasnije nakon rata komsinice su pricale da je dolazio da je vidi a ona se u medjuvremenu udala i rodila dijete.Ja sam vec bila odrasla da shvatim sta se ustvari desavalo tih godina i mislim da je to bio njihov zadnji pravi oprostaj.Duhovi proslosti i sjenke u noci njih dvoje jos uvjek setaju nasom mahalom.Ko zna gdje su sada.O njihovom postojanju svjedoce smo rusevine i nista vise.I tako je jednu ljubav "raznijela granata".Kao i mnoge tog vremena.Ostalo je samo sjecanje.

S ljubavlju mojoj Almiri.......

_____________________________

Dva hajduka ....jedan veliki i jedan mali

Ja cu biti uvijek obicna zena, u masi neprimjetna...neko kome je stalo da barem malo uljepsa i promjeni ovaj svijet i podari mu malo ljudskosti.

Koko, sve me neka jeza uhvati. Tako lijepo, a tako tuzno.

_____________________________

<3 28.6. <3
Zivot je dobio svoj smisao...

Moj Brat Bosanac, ona Albanka. Upoznali se jos u srednjoj skoli. Bio je prvi muskarac kog je pogledala, prvi sastanak, a ona njemu prva djevojka koju je volio, cak joj je i ime tetovirao na ruci...Branili su im svi, prvo njoj njeni jer nije Albanac, onda njemu njegovi da je pusti i trazi nekoga ko ce ga voljeti zbog njega. Tako 10 godina, 2 puta odgadjanja vjencanja, suze, bjes. Pokusali su jedno bez drugog ali nisu mogli. Uvijek bi se nasli. On bi u tom periodu tugovao, zvao me, pisao joj pjesme. Ona bi pokusavala usreciti svoje ali je srce boljelo, trazila je opet njega i jednom mi kazu da je vjencanje zakazano i da ce pobjeci u moju kucu da se spremi (ja vec udata sa dvoje djece) i vjencat ce se u dzamiji, svojima je napisala pismo i ona i on koliko se vole i da ih samo smrt moze rastaviti. Tako i bi. Mi na vjencanju, ja, moj muz, moj brat, ona i njena dva brata. Svi smo plakali kad su potpisali i razmjenili burme. Sada godinu dana kasnije cekaju curicu na proljece ako Bog da i svi su happy 

Te crne krupne oci,tamna kosa nađose jednu zgodnu smeđokosu djevojku...
Kad skontam bas su bili par,osmjesi na licima uvijek,uvijek su izgledali zaljubljeno,puni zivota...mladi....Svaka nijhova zajednicka slika ima pricu za sebe...
Nazalost crne krupne oci se razbolise,slijedila je borba,nada,pustala mu je pjesmu SAMO OZDRAVI MI TI ,nazalost nije ozdravio,zivio je samo dva mjeseca,a tek mu 25 bilo...leukemija...Otisao je...cuva je s neba...ona zivi svoj zivot ali i on ce u njenom srcu uvijek imati mjesto...Ponekad se pitam ZASTO SU SVE   PRAVE LJUBAVi TUZNE sto bi Balas rekao....


_____________________________

Nase malo zlato Antonio stiglo je 30.06.2009
Nasa mala princeza Ana stigla 14.04.2013

Dedo i nana su se posvađali. Nana je bila toliko ljuta da nije htjela razgovarati sa svojim mužem. Idućeg dana je dedo zaboravio na svađu, ali se nana uopće nije obazirala na njega i nije htjela govoriti.
Što god bi on učinio da ona progovori, ostalo bi bez uspjeha.
Dedo je napokon stao prevrtati po policama i ladicama.
Trajalo je to nekoliko minuta i nana se više nije mogla suzdržati:
"Šta to tražiš?"
"Šućur Allahu!! Našao sam!!",-odgovori dedo s nestašnim osmjehom: "Tvoj glas..."

< Poruku je uredio jasmin -- 5.11.2012 12:29:01 >

_____________________________

”A robovi Milostivog su oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove; odgovaraju: - Mir vama”!

Cvijete...šta od tebe miriše ljepše?- Dijete!

2007, 2008 ( dva puta moje sve )