Anoniman
|
IZVORNA PORUKA: Skvo RR
Hm..Kako se nosim sa strahovima...Relativno dobro....ako se radi o nekim nespecificnim situacijama, desi mi se nalet adrenalina, tako da ja simptome straha obicno dozivljavam nakon dogadjaja ili dozivljaja koji me je psihicki poremetio.
A sa onim, sa cime se tesko borim su neke moje (meni znane) fobije...Nisam bas tipicni fobicar, ali imam tako par nekih koje me vec dugo vremena prate...Jedna od njih je "mjesta sa previse ljudi"....Ranije sam imala ispade, pa sam znala pasti u nesvijest (npr. tramvaj), pa onda sam imala situacije, da cekam u redu i ako je bas velika guzva i previse ljudi u razlicitim tonovima (i skicanjima) melju oko mene, znala sam samo otici kuci...sada je malo bolje, zasto je bolje?...Vrlo jednostavno ..."izbjegavam potencijalne kriticne situacije". Vjerovatno taj pristup nije dobar, ali je jaci od mene,,,sve sam tehnike opustanja (meni znane) probala disanje, brojanje (u sebi), razmisljanje o lijepim stvarima, ali kada me uhvati "to" od ljudi i buke....onda se samo povucem...Mislimd a sam tipicna racica, po ovom pitanju.
Ista sam bila, nisam smjela u voz, u bus, inace mjesta gdje ima puno raje, takodje sam se znala unesvijestiti, to mi se desilo par puta, samo sto je to kod mene pocelo prije par godina i 2007 sam dozivjela nervni slom....poslije sam isla psihologu, jer nisam mogla vise normalno da upravljam svojim zivotom.dr mi je ponudila tablete za smirenje i neke tablete protiv strahova ne znam prevesti na nas, ali to sam odbila...Na kraju se uspostavilo da patim od poslijeratnog sindroma blazi slucaj...Rekla mi je da nema lijeka, meni je to strasno bilo, pitam ja nju sta sad treba citav zivot pjeske ici .i jos cega me strah bilo, bombi u prevoznim sredstvima, opcenito terorizma...
Jedne prilike sam putovala ocu sa vozom i vec nakon 5 minuta voznje mene su poceli znojevi oblijevati, ubrzano disanje, nesvjestica, a sjedila sam u hodniku voza, jer ako se sta desi da mogu izletiti napolje...Da jos gore bude pored mene prodje arap sa kesom u ruci a u kesi nesta golemo kockasto, to je bila kap...Uzvrtila se ja nema gotovo ...U tom trenu nailazi kondukter i trazi karte, posto sam ja sjedila na klap stolici a karta u donjem dzepu jakne mrsko mi bilo ustajati nego sam ja pokusavala da je izvucem bez ustajanja medjutim nije islo i ustanem pokazem kartu, sad sjedam nazad i odjedno bum , sve 4 sam digla u zrak , Od onolikog straha ja sam zaboravila da spustim stolicu nazad i padnem pred onom rajom , trci kondukter dize me smije se cova i i ja se odvalim smijati i tad skontam kakva sam budala , umisljajuci sebi stvari prodje mi zivot, poslije smo se ja i kondukter smijali jos pola sata...Od tad samo sama sebi kazem sta god da se desi snqaci cu se...
|
, drhtanje ruku (i nogu)..dekoncentracija
samo mi padne na pamet valja i meni jednoga dana u mezar leci
, uvijek pored mene mora biti neka potpora pa makar moja trogodisnja kcerkica, i jos se dijete naviklo, uvijek mi kaze mama evo ti ruka
Odštampaj
