IZVORNA PORUKA: Iman83

IZVORNA PORUKA: palachinken

Napokon dočekah - i prezivjeh - prve dane s bebom.
Nakon dvije noći u porodilištu, nisam mogla dočekati onih 14.00 kad ce me pustiti kuci. Po mene su došli muz, moja i njegova porodica, a svako je imao digitalac, mislim da su zeznuli Japance u Luvru. Sad mi je drago, jer sve te prve momente imamo zabiljezene, a pogotovo onaj kad je sestra iznijela bebu i svi se sjatili oko njeg, a ja 2m dalje stojim, niko me ni ne registruje (a ja se kao nasminkala, počesljala, nova haljina, sve za priliku)
Kući smo tako svi skupa, oni pogubljeni, ja smirena, raspoređujem gdje će ko i s kime u auto, kako s bebom i kojim putem da idemo kuci (jer je moja rana osjetila svkau grbu na cesti, da ne spominjem ležeće polucajce). Eh, kod kuce je uslijedio taj momenat - onaj o kom sam namaštavala kao trudna - gosti su sjedili u dnevnoj sobi, a nas troje smo legli na krevet, a bebač nas oboje svojim minijaturnim čudesnim rukicama uhvatio za po prst. I mi ga gledamo - kako je, hvala Bogu, divan, prelijep, čist, mirisan i nas! Napravili smo skupa brdo kompjutera, fondana, ladica od ormara, ali ovo je ubjedljivo najbolja stvar za koju smo nas dvoje zaslužni.

Mahdi je bio, i sad je, jako mirna bebica, u porodilištu nije ni jednom zaplakao, a ni kod kuće. Kad se probudio i počeo zijevati, bilo je vrijeme da ga podojim, prvi put u svojoj intimi. Stvarno nisam pekmezasta zenica, ali nas troje na krevetu, bebče doji, a mi sklupčani oko njega, e to je slika što će mi čitav život ostati kao jedan od onih savrsenih trenutaka.

Kasnije su se i gosti povukli, da nam ne smetaju, a mi smo raspovili dijete i dočekao nas je mekonij. Eh, to je bio cirkus. Nakon mijenjanja pelene, ostalo ratište, a mi u goloj vodi. Usput nas je i popiškio, ja ga ne mogu uzeti, muža strah - ali preživjeli smo. Svaka ostala pelena je išla brže i čvršće.

Ove dvije sedmice, Mahdi je zaplakao možda tri puta, i to pod vodom dok nije skontao da mu se sviđa, kad su mu vadili bilirubin i kod prijatelja koji mu je učio ezan na uho, jer je ogladnio, a ko efendije nema ništa za pojest'. Zna dijete da smo neiskusni pa nam olakšava.

Brinula sam se zadnjih dana trudnoće kako ćemo mi sve to, ali dosta stvari se uči u hodu, još više dođe prirodno - to je taj majčinski instikt o kom pričaju i na kraju se sve nekako posloži. Početak smo preživjeli, sad idemo u nove bitke [sm=smiley1.gif]

Divna priča, rasplaka me![image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley1.gif[/image]

IZVORNA PORUKA: helena_7

divna prica...volim tvoje price Palachinken! [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley1.gif[/image]

IZVORNA PORUKA: palachinken

Stvarno nisam pekmezasta zenica, ali nas troje na krevetu, bebče doji, a mi sklupčani oko njega, e to je slika što će mi čitav život ostati kao jedan od onih savrsenih trenutaka.

IZVORNA PORUKA: Iman83


Ti prvi dani s bebom nisu baš ni laki, ali su nešto najljepše i tako brzo prođu. Jedva čekam da to ponovo proživim s novom bebom ako Bog da.
Mama mi je jednom rekla da ne znam kako se voli dijete dok svoje ne dobijem, ali ja sam cijeli život znala da postoji kutak u mom srcu koji čuvam samo za nju, kutak koji je dovoljan da oprosti sve nestašluke, i naplati svu bol i sve neprospavane noći jednim nježnim pogledom ili osmjehom.

IZVORNA PORUKA: Iman83

Mama mi je jednom rekla da ne znam kako se voli dijete dok svoje ne dobijem, ali ja sam cijeli život znala da postoji kutak u mom srcu koji čuvam samo za nju, kutak koji je dovoljan da oprosti sve nestašluke, i naplati svu bol i sve neprospavane noći jednim nježnim pogledom ili osmjehom.

IZVORNA PORUKA: palachinken

Napokon dočekah - i prezivjeh - prve dane s bebom.
Nakon dvije noći u porodilištu, nisam mogla dočekati onih 14.00 kad ce me pustiti kuci. Po mene su došli muz, moja i njegova porodica, a svako je imao digitalac, mislim da su zeznuli Japance u Luvru. Sad mi je drago, jer sve te prve momente imamo zabiljezene, a pogotovo onaj kad je sestra iznijela bebu i svi se sjatili oko njeg, a ja 2m dalje stojim, niko me ni ne registruje (a ja se kao nasminkala, počesljala, nova haljina, sve za priliku)
Kući smo tako svi skupa, oni pogubljeni, ja smirena, raspoređujem gdje će ko i s kime u auto, kako s bebom i kojim putem da idemo kuci (jer je moja rana osjetila svkau grbu na cesti, da ne spominjem ležeće polucajce). Eh, kod kuce je uslijedio taj momenat - onaj o kom sam namaštavala kao trudna - gosti su sjedili u dnevnoj sobi, a nas troje smo legli na krevet, a bebač nas oboje svojim minijaturnim čudesnim rukicama uhvatio za po prst. I mi ga gledamo - kako je, hvala Bogu, divan, prelijep, čist, mirisan i nas! Napravili smo skupa brdo kompjutera, fondana, ladica od ormara, ali ovo je ubjedljivo najbolja stvar za koju smo nas dvoje zaslužni.

Mahdi je bio, i sad je, jako mirna bebica, u porodilištu nije ni jednom zaplakao, a ni kod kuće. Kad se probudio i počeo zijevati, bilo je vrijeme da ga podojim, prvi put u svojoj intimi. Stvarno nisam pekmezasta zenica, ali nas troje na krevetu, bebče doji, a mi sklupčani oko njega, e to je slika što će mi čitav život ostati kao jedan od onih savrsenih trenutaka.

Kasnije su se i gosti povukli, da nam ne smetaju, a mi smo raspovili dijete i dočekao nas je mekonij. Eh, to je bio cirkus. Nakon mijenjanja pelene, ostalo ratište, a mi u goloj vodi. Usput nas je i popiškio, ja ga ne mogu uzeti, muža strah - ali preživjeli smo. Svaka ostala pelena je išla brže i čvršće.

Ove dvije sedmice, Mahdi je zaplakao možda tri puta, i to pod vodom dok nije skontao da mu se sviđa, kad su mu vadili bilirubin i kod prijatelja koji mu je učio ezan na uho, jer je ogladnio, a ko efendije nema ništa za pojest'. Zna dijete da smo neiskusni pa nam olakšava.

Brinula sam se zadnjih dana trudnoće kako ćemo mi sve to, ali dosta stvari se uči u hodu, još više dođe prirodno - to je taj majčinski instikt o kom pričaju i na kraju se sve nekako posloži. Početak smo preživjeli, sad idemo u nove bitke [sm=smiley1.gif]

IZVORNA PORUKA: emma.L

Prvi dani s drugom bebom su potpuno drugačiji nego prvi put [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley1.gif[/image] . Nemojte me pogrešno shvatiti, ali i ovaj put sam uživala u Emi nakon 3 dana razdvojenosti. Tata se družio sa dječakom, Ema trčkarala oko njega, a ja kao odmarala. Za razliku od burne noći sa prvim djetetom, ovaj put smo se fino organizirali i iskustvo je došlo na red. Ja u spavaću, Ema u svoju sobu, a tata i Timi u dnevnu i donosio ga je samo na dojenje da se ja odmorim. Dobra beba se budi samo da jede, i tako je evo i 7 dana kasnije. Nema kaosa (osim kad Ema uleti u priču [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley36.gif[/image] ), nema frke, ja se trudim posvetiti nama, kao i MM još nekoliko slobodnih dana koje ima. Valjda sam se opametila prvi put i moj savjet svima je - euforija je divna i adrenalin podiže, ali malo mira će svima činiti dobro u prvim danima.