mama i nora -> RE: Poklon za uciteljicu (13.5.2011 13:57:40)
|
ja sam učiteljica i od svoje djece sam pred porod, na kraju 4. razreda dobila prekrasnu sliku koju su uradili oni (djeca) uz pomoć roditelja. slika je na svili, naslikan je ogroman cvijet, a u laticama cvijeta su leptirići. svaki leptirić je označen imenom djeteta iz razreda. izvan cvijeta ima 3-4 leptira (to su djeca koja su s nama bila, ali su se odselili u toku ove 4 godine) evo 2 godine kasnije, slika je još uvijek na mom zidu i svaki put kad je pogledam sjetim se tog zadnjeg dana nastave kojeg smo moja mala raja i ja proveli u suzama. ja ne znam da sam ikada dobila išta "vrijdnije". u taj poklon su uložili trud i rad sva djeca, svojim ručicama pravili i crtali i meni je to najvrijednije. doživotno imam uspomenu na moju prvu generaciju. a o ljubavi prema njima da i ne pričam. sa velikim stomakom, već u terminu za porod, oni i ja suze lijemo kad je zadnje zvono zvonilo, na to još dolaze roditelji, tješe mene, da se ne porodim :)))) pa onda i mame počnu plakati.... odoh ja s teme... hoću reći, nisu svi učitelji isti, ima nažalost onih koji su profesiju pogriješili, koji se oduševe skupim parfemima, maramama, pa se još po školi hvale kako su cijenjeni jer su pobogu dobili skup sat i sl...po menei je to fuj, i ne treba roditelji da se bave tom mišlju uopće....namjera je važna, dječijom rukom pravljena čestitka se ne bi trebala mjeriti ni sa čim...po meni...ako smo iskreni i ljudi na kraju krajeva...a vi procijenite... lp
|
|
|
|