Pankica
|
Uh, ja sam u početku sa svojim bebačom pravila veliku grešku (ko da mi je prvo, kao da nemam nikakvog iskustva, a tako ti i dođe, 12 godina pauze je baš velik period). Kad dođe vrijeme za dojenje, nahranim ga i onda ga uspravim da podrigne?! Nosam ga tako, dok ne pordigne, a on se onda i razbudi i po sat, sat i po nosaj, gore-dole, drži-ne daj, dok ponovo ne zaspe. Ne prođe sat vremena, ja taman malo "priklopila", kad opet vriska, dreka, dijete gladno, opet vrijeme za hranjenje . I sve tako u krug, cijela tri mjeseca. Ja komirana od nespavanja, neznam ni kako se zovem ? Dok mi nije došlo iz d u glavu, da to tako ne treba, nego ga fino odmah spustim u krevetić i on onako snen, odmah nastavi spavati . E pa da sam prvorotkinja i da sam ovako postupala, ne bi bilo čudno, ali meni drugo, a ko da sam s Marsa pala! I sada se zna probuditi u noći, pa kenjka, pa se vrti, pa stenje, dok opet ne zaspe. Ali čini mi se da nijedna noć nije ista. Nekad dobro spava, a nekad da Bog sačuva. Ali, već sam se navikla. 
|
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
. Ali zato nocu- kucam u sve drveno pored cega prodjem - izmedju 9 i 10 uvecer je hranjenje, sljedece je nekad usred noci, i onda izmedju 7 i 8 budjenje. Sada jos procijenim je li dovoljno utvrdila dok je jela, pa ako nije, ne dizem je da podrigne, nego odmah na stomacic i malo joj upalim fen (koji nam visi na vanjskoj strani kreveta od pocetka 
kad legnem opet posao,radim sve moguce smjene
