proud mom
|
jao draga nesanice!!! radiš li ti??? pa maleni i više nije tako maleni kako sam ja mislila... jao, mogu misliti koliko te to slomi... pa to baš traje... ja kontam on neka mala beba od dva tri mjeseca, a ono on čitav momak nek je živ i zdrav svojoj majci...
čuj, moraš nešto poraditi na tom pitanju (e blese... to smo valjda svi do sada skontali... sorry, pišem onako kako razmišljam pa ne zamjerite) dakle, vjerojatno si negdje ranije napravila "grešku i sada je "plaćaš"... e sada, da probam pomoći... biće teško ali moraš imati volje, snage i vjere u sebe, a gdje postoji volja postoji i način...
da počnem konačno... naime, jedan od najpoznatijih američkih pedijatara kaže ovako:
"Ukidanje obroka u ranim jutarnjim satima. Ako dijete nastavi da se budi u dva, tri ili četiri ujutro i sa navršenih mjesec dana a uz to ima i 4,5 kg težine, mislim da je sasvim razumno da roditelji pokušaju da ga odviknu. Umjesto da mu žurno priđete čim se promeškolji, pustite ga da se buni 15 minuta do pola sata, ne bi li ponovno zaspalo. Ako se ne primiri, pokušajte sa nekoliko grama tople vode. Ukoliko poslije pola sata očajnički plače, bolje da ga podojite ili da mu date flašicu, ali pokušajte ponovno kroz nedjelju ili dvije, jer djetetu od 4,5 kg koje tokom dana dobro jede stvarno nije potreban jutarnji obrok. "
vjeruj mi, ja nemam nikoga s kim bi se posavjetovala oko djece... u 27. sam godini i prva mi je beba, a do sada se još nikada nisam susretala sa djecom... čak šta više... i ovaj doktor (tj. njegova knjiga) me spasila... držala sam se njegovih uputa i sve je prošlo u najboljem redu... za bilo kakav problem, sumnju ili nejasnoću hvatala sam se knjige... govorim ti ovo da shvatiš da ne lupam kao martin po diviziji nego da vidiš da sam i ja primjenjivala njegove savjete i uspjelo je... dakle draga moja, to ti je prvi zadatak... ukinuti mu taj obrok... pa ne mogu da vjerujem da ima osam mjeseci a još se budi da jede navečer... to je samo navika... ako si primjetila većina žena je pisala da i puno mlađe bebe više ne jedu u ta doba... osim toga, sjeti se da li si mu ikada (ranije naravno) pri ustajanju navečer da ga nahraniš mjenjala i pelenu??? to bebu isto uči buđenju navečer... ako jesi, možda je to ta greška... šta dalje... uz obrok odmah pokušaj i da ga odvikneš vašeg kreveta... jedan moj prijatelj mi je pričao kako su on i supruga mu navikli bebača da spava s njima... u neka doba počeo je da "smeta", ako znaš na šta mislim... i onda šta će... valja nešto uraditi... pokušao je da malog stavi u kreveac, ali kaže: "Nisam ga tupavo ni spustio on već vrišti kao izbezumljen..." i trajalo je to tako (oboje su radili pa si nisu mogli priuštiti neprospavanu noć; zato sam pitala radiš li) sve do nekakvog praznika koji je bio dva dana a spajao se sa vikendom, tako da su imali ukupno četiri dana. i kaže ti on meni:
"I draga moja, pripremimo ti se mi... Uzeli karte, napravili kafe i sjeli pored krevetca... Stavio ja malog u krevetac a on kao lud... Vrišti ne prestaje... Pjevali smo mu, pričali mu, milovali ga, ma ne znam šta sve nismo radili, ali mali vrišti pa vrišti... Ma nemaš pojma koliko mi je puta došlo da ga lupim; pa onda skontam, ma gdje ću tući dijete... Mislim da je prvu noć svu noć vrištao, uz to da je ponekad znao otkinuti i po 15-ak minuta ili čak pola sata... Tamam mi mislimo, evo ga upalilo je a on se probudi i opet koncert... Tri dana mi nismo spavali k'o ljudi... Mislio sam da ću poludjeti... Uz to da napomenem da mu po danu nismo dali spavati gotovo nikako, ne bi li lakše zaspao navečer... Četvrti dan, kontam ja, ako večeras ne zaspi... naj... smo... Stavio ga ja u krevetac a on nešto kao ljutito promrmlja, napravi facu kao da će plakati i odjednom okrenu glavu od mene kao da me ne želi više gledati... Ali nije plakao... Izađem ja iz sobe... Tišina... Nisam mogao da vjerujem... Odem tako, gledao sam tv jedno pola sata i onda se ustanem da vidim šta radi... Kad tamo, spava... Hej, spava... Možeš li zamisliti moje sreće..." I kaže da se više nikada nije budio po noći, osim kad bi imao kakav problem, nešto ga ili bolilo ili mučilo, ali i tada je kao odradio šta treba i opet krevetac...
Eto ti draga moja... to ti je baš iz iskustva... ako ne radiš i ako ti ne upali ovo s krevetićem, moraćeš ovako... nema ti druge... samo tako ga možeš naučiti...znam da ti neće biti lako ali vrijedi probati... bolje 3-4 neprospavane oći nego da se i dalje tako mučiš... radite na smjenu ti i suprug... skupite snage i hrabrosti i pokušajte to napraviti... on je vjerojatno navikao da ti ustaješ kad god se njemu navije i to koristi... kažu bebe ne znaju ništa... ma vraga... sve znaju... da vidiš mog razmaženka... ima tri mjeseca i kako je non-stop sam samnom toliko je navikao na pažnju i da mu se titra, da kad god mi dođe kakva raja on pravi kaos kad se niko njemu ne obraća... sve oni znaju... lopuže su to draga moja...
piši draga šta misliš o ovome i svakako kako napredujete po ovom pitanju... stvarno bi bilo lijepo da ti možemo kako pomoći...
sretno i pusa za oboje
_____________________________
"Ja sam sretno udata žena! Tako kaže moj suprug..."
|
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
. Nije mi jasan taj autor. Pa koliko ljudi ustaje i nešto pojede ili se bar napije vode tokom noći? Ako se beba probudila, valjda ima neki razlog i potrebu. A nakon tih pola sata plača, ja bih ostala budna još barem sat razmišljajući što li je plakao. Onako- popapa nešto, u mom slučaju ciku, za 5 min i nastavi spavati. I teško je očekivati od dojene bebe da prespava noć kad se to mlijeko brzo probavi i beba je opet gladna. 
sada ima 4,5 mj.ali se budi češće nego prije. Bila je faza kad se budio kao tvoj Tarik, jedanput,a sada 2-3-4 puta. Znam, veći i jači je pa češće jede, ali ja umornija. Svaki put mu ponudim da jede, prihvati obavezno. Nekad samo kratko, nekad duže. Možda se promijeni kad uvedemo čvrstu hranu 
