mynxlee
|
* li vam, i mene ste rasplakale. Ja sam jedna od onih osoba koje rijecima ne znaju iskazati svoje osjecaje, bilo oni pozitivni ili negativni. Tako da ja svojoj mami nikad nisam rekla HVALA, VOLIM TE i sl., iako s njom imam super odnos. Zato cu ovom prilikom napisati ono sto mi lezi na srcu i dusi, iako ona ovo znam nikad nece procitati: ''Mama, hvala ti za sve sto si ucinila za mene. Od onog trenutka kad si me zacela u sebi, pa do kraja mog zivota. I pored toga sto si moja mama, ti si i moj heroj, moj borac. Trpila si udarce mog oca dok sam bila u tvom stomaku. Patila si. Tokom razvoda, borila si se da me dobijes, da se ne odvajas od mene. Odgojila si me, savjetovala, pazila... Borila se kroz zivot da mi omogucis da imam sve ono kao sto imaju sva djeca s oba roditelja. Pruzila si mi onoliko koliko si mogla. Za mene je to mnogo. Prosle smo kroz mnogo toga. Kroz suze i smijeh zajedno. I uvijek zajedno. Mama, hvala ti sto postojis i sto si dio mog zivota. Pazicu na tebe, cuvati te od svakog zla, iako sam daleko od tebe. Bicu tvoj andjeo cuvar, kao sto si i ti moj. Znas da sam uvijek tu uz tebe kada ti nesto zatreba, kao sto si i ti uvijek bila uz mene. Ne placi, jer ja cu uskoro doci. Rijecima se ne moze mnogo toga reci. Hvala ti jos jednom. Volim te i voljecu te dok god budem trajala.'' Isto ovo bih napisala i za svoju pokojnu baku koja mi je bila kao mama. Odgojila me. ''Bako, znam da ti ovo gledas s neba i znam da si htjela nesto reci posljednjih dana svog zivota. Bako, nikad te zaboraviti necu.'' Morala sam, izvinite
_____________________________
Jedina pahuljica koja je sletila 21.12.2008. godine, sletila je u moje narucje i zove se Ivan. S jesenjim liscem dosla je i Antea 28.10.2010. i sletila u mamine ruke.
|