Crnkica
|
IZVORNA PORUKA: Apotekarka Bila sam u muzevom kraju,na selu...Mir,tisina,sunce i tihi povjetarac puse...Sjedila sam sama na kraju livade jedne,na drvenoj klupi i gledala svoju Anu kako mirno spava u kolicima,u daljini se Antonio igrao s djecom uzivao,a moj pogled lutao po obliznjim zelenim sumarcima a u misli mi ti dodje moja mamica,suza je jedna klizila niz moje lice,bila sam ljuta,ljuta na svoje djetinjstvo koje i nije bilo neko bez majke...Zasto si otisla tako mlada,u najboljim godinsma i ostavila me samu,malenu,nezasticenu da se borim kroz zivot,svoju njeznu,osjetljivu curicu..Trebala si biti uz mene sredjivati me,maziti,voditi prvi dan u skolu,doci na moju maturu,pratiti me na ekskurziju,biti na mojoj svadbi...Nije te bilo,trebala sam te...Znam da je i tebi bilo tesko otici i ostaviti me...Zasto,zasto odgovora nema,pogled spusam prema kolicima i gledam tu malu svoju djevojcicu i kontam zelim biti uvijek uz nju,biti joj ono sto ja nisam Imala,u daljini veseli smjeh mog Antonia odzvanja i kazem poslije kise mora sunce doci,dosta je bilo kise u mom zivotu moja dva sunca su tu rastu uz svoju mamu,a ti mamice cuvas nas s neba to znam.... Apotekarko mila,kako dira ovaj tvoj post,imam svoju majku još uvjek hvala Bogu,ali i sama pomisao da ću je jednog dana izgubiti,dođe mi teško...i trudim se nerazmišljati o tome......... Volim te mamice moja mila...
|