|
adannn -> RE: ne razmaziti bebu (26.6.2009 14:08:23)
|
IZVORNA PORUKA: Anushka
Ova me tema posebno dira pa cu napisati nesto duzi post:
Prva godina zivota, odnosno, dok beba ne progovori i ne prohoda su period sticanja povjerenja u okolinu. Dijete je potpuno bespomocno i potpuno ovisi o okolini. Jedini nacin komunikacije je plac. Rodi se samo sa osjecajem ugode i neugode, tek kasnije se razaznaju prave emocije. Kad je gladna, mokra, uplasena, kad joj je vruce, hladno, kad je boli nesto, kad je naduta, kad je zulja nesto, itd sve to spada u neugodu i jedini nacin da se to promijeni je plac. Vrlo brzo bebe pocnu gugutati i pronalaze nacine kojima ce okolini dati na znanje okolini da im je treba pomoc, i taj odnos se konstantno razvija. Kako ce se to odvijati zavisi i od beba i od mama.
Sa 12 mjeseci se razvije stil emocionalne vezanosti koji se prenosi na sve emocionalne veze kasnije u zivotu. Tri su osnovna tipa:
Normalni stil: dijete osjeca sigurnost i toplinu u blizini majke, ima dobru osnovu da samostalno upoznaje okolinu i razvija vlastite sposobnosti. Razvija samostalnost kroz zdravo povjerenje i u stanju je ostvariti blizak emocionalni odnos i stupiti u intimne odnose sa povjerenjem u sebe i druge.
Nesigurni tzv ljepljivi stil djeca su se uvjerila da im okolina moze pruziti ono sto im treba, ali ne i kad i kako im treba, djeca ne jedu kad su gladna nego "kad je vrijeme jelu" tj kad mama dopusti. Maze se kad mami odgovara, dobiju paznju i ljubav kad mami odgovara isl. Takva djeca se "zalijepe" za bitnu osobu, doslovno se sakrivaju pod suknjom ili se uhvate za nogu, ili histericno placu ili sta vec skontaju da "djeluje".U odrasloj dobi takve osobe ce npr 300 puta dnevno nazvati voljenu osobu da provjere na koga misli, gdje je skim je itd. Nece vjerovati u "ljubav" ako non stop ne dobijaju dokaze, tu je i patoloska ljubomora, sumnjicavost i raznorazne ovisnosti itd.
Psihopatski stil su samostalna djeca na koje su majke obicno ponosne, djeca koja ne reaguju na prisustvo majke odnosno bitne osobe. Djeca koja su zakljucila da okolina nije OK i da ne ocekuju zadovoljenje svojih potreba od nje. Zavisno od dubine problema, ova djeca mogu izrasti u ekscentrike koji odudaraju od okoline i dovoljni su sami sebi, nepovjerljive distancirane osobe, radoholicare koji nisu u stanju stupiti u emotivan odnos,agresivne osobe prema sebi ili drugima (ukljucujuci i ovisnosti, posebno o drogama i alkoholu pri cemu bjeze od okoline koja se u startu pokazala neprijateljskom), "intelektualce" koji su se odrekli emocija itd.
onda jos:
u prve 3 godine donosimo odluke koje nas na odredjeni nacin prate kroz zivot. Taj neki pokretac nastane kroz odgoj gdje je roditeljska ljubav i paznja uslovljena ponasanjem, a onda se to prihvati kao nacin zivota. Da bi se osjecali OK i vrijedni ljubavi, zavisno od odgoja usvajamo da moramo biti:
1.savrseni
2.jaki
3.ugadjati drugima
4.brzi
5.potruditi se
Jedna od osnovnih stvari koje usvojimo kao djeca u periodu kojeg se ne sjecamo (prve 3 godine) su i zabrane a koje doslovno definisu kako cemo se ponasati do kraja zivota jer smo naucili da je to uslov da budemo voljeni. Do sada su iskristalisane sljedece: - Ne postoji
- Ne budi ono sto jesi
- Ne budi dijete
- Nemoj odrasti
- Nemoj uspjeti
- Ne radi nista
- Ne budi vazan
- Ne pripadaj
- Ne budi blizak
- Ne budi normalan
- Ne razmisljaj
- Ne osjecaj
O svemu ovome i mnogo cemu drugom su napisane knjige i knjige. Problem nastupi kad zena nespremna postane majka. Ali to moze biti druga tema.
Moj sin je u pocetku jaako trazio na ruke i naslusala sam se svakojakih idiotskih savjeta. Jedan od njih je bio i da ga "dresiram" da bi mi bilo lakse. Svaki savjet je i bio obrazlozen time "da meni bude lakse". Kad sam vidjela 2 crtice bilo mi je jasno da narednih 3-4 godine necu imati vremena za sebe, nego da cu svoje vrijeme i energiju utrositi na najvazniji posao na svijetu. Kad sam odlucila roditi dijete odlucila sam i da mu poklonim i zadnji atom snage ako mu bude potreban. Hvala Bogu super nam ide. Svakodnevno trazi sve manje i manje paznje. Spavao je samnom pristekan na sisu mjesecima, a sad ga samo spustim sitog i ugrijanog u krevetac i sam se nastima i zaspi. Poredam mu igracke na rub kauca da izabere i igra se. Sve sto moze srusiti i sl sam sklonila. Ko ne shvata zasto necu da drzim vrelu kafu na rubu stola gdje je moze dohvatiti nece je ni piti u mojoj kuci, kome je bitniji vlastiti cejf od zdravlja i srece mog djeteta i ne treba mi. Samo jednom sam ga nosila u rukama jer je kenjkao u kolicima. Na prste mogu izbrojati koliko puta je plakao sa suzama. Zakocenuo se par puta u pocetku i nisam se usudila doci u slicnu situaciju.
Kako mozete biti sigurni da bebi nista ne fali ako je sita i suha? u takvim situacijama meni kroz glavu prolazi da ga nesto ne boli, ili ga je nesto prepalo. A ne pada mi na pamet da ako me doziva gugutanjem ili nekim kenjkanjem da ga ignorisem. Nema mi nista vaznije od njega. I nije jednom kafa iskipila i rucak zagorio jer me je on trebao. I ni jednom se nisam ni pomislila naljutiti na svoju bebicu.
Ispisa ja roman. Nadam se da ce nekome koristiti. Pozdr
Lijepo rečeno,potpisujem.Ipak,oni su dio nas i trebamo osluškivati jer kada kenjkaju i pjaču žele nam nešto reći i nikada nije bez razloga
|
|
|
|