Anoniman -> RE: "Tajna" ( moc pozitivnih misli) (19.1.2011 14:18:41)
|
IZVORNA PORUKA: hanabanana Meni ko god da zakuca i zatraži hranu, rado ću podijeliti ono što imam u plakaru. Ne mogu svačiju tugu da odbolujem, jer imam djecu kojoj treba zdrava i nasmijana mama. to se tiče političara i sveukupne političke situacije, imali smo izbore, izabrali smo ih. Svaki narod ima vlast koju zaslužuje. Iako ja lično imam ventile na radijatorima ipak plaćam paušal kao većina ovog grada, ali zavrćem radijator, ne šaljem toplotu u havu samo zato što sam je platila. Ja ulazim u statistiku onih kojim su mahnuli auto ispred kuće. Ja sam mogla da se ubijem, da plaćem, da kunem, da platim pa da mi vrata auto ( što nisam htjela )....nisam se ni pomirila i dan danas sporadično nazovem MUP da vidim ima li šta novo....ali nisam dopustila da radi toga budem nesretna danima. I vrlo sam realna, šta bih imala od toga? Mogla sam se i objesiti ali činjenicu da su mi mahnuli auto ništa neće promijeniti. Ja se sikiram samo zbog onog što direktno zavisi od mene. Volim životinje, ali stvarno me ne sikiraju psi lutalice po gradu Sarajevu. Nazovite me bezdušnom, ali psi su vrlo nisko na mojoj listi prioriteta. Ja bih uvijek radije novac dala Udruenju djece to boluju od raka, nego udruenju za zatitu ivotinja...I to je tako, i uvijek e biti. Dokle god ima i jedno dijete kojem treba pomo, ja novac ne bih davala cukama. I uopšte ne mislim da sam neodgojena ako sam odlučila da budem pozitivna. sa svim se slazem...osim s zadnjim pasusom...nije da se ne slazem...nego eto...ja sam odlucila da pomazem zivotinjama, jer mislim da ima dovoljno ljudi (a moglo bi ih uvijek biti i puno vise) koji ce uvijek pomoci ljudima prije nego zivotinjama...i kada bi zaista svi oni koji uvijek mudruju kako ima puno vise djece i odraslih kojima je pomoc potrebna...a ja pomazem zivotinjama, umjesto njima...e, kada bi ti pomagali ljudima...svijet bi bio divan (ovo se hanabanana ne odnosi na tebe, za tebe vjerujem da pomazes...nego na one koji sjede u toplom i pametuju...a prstom ne mrdaju...ni za ljude...a kamoli za zivotinje) Ja sam svom djetetu uvijek nasmijana...barem pokusavam biti...nisam pesimista koji sjedi i samo kuka...ali opet ponavljam...tesko je misliti pozitivno kada malo...mlao...pa te nesto sje... ili neko...a opet mislim uvijek pozitivno i da ce uvijek sve dobro zavrsiti...i da ce sve biti super...i bla, bla...pa opet..nekad...covjek padne i uvijek zavidim "plavusama" tj. mojim poznanicama kojima je tragedija ako im se nokat slomi...voljela bih tako razmislajti...al' ne mogu
|
|
|
|