Mjeseceva Pratilja -> RE: Kad se dijete boji lijecnika/doktora... (19.1.2011 0:34:22)
|
Svaki roditelj najbolje poznaje svoje dijete i u skladu sa tom spoznajom ce dozirati uputstva, informacije koja nadasve moraju biti prozeta istinom. Roditelj mora biti iskren. Roditelj kao baza treba biti smiren, laganini se ponijeti prema djetetu te ce ono posmatrajuci svoje roditelje preinaciti oblike ponasanja u svoje neke obrasce i norme. Makar se tako ocekuje.. Sama priprema djeteta koje osjeca strah sto je sasvim normalno bi bilo najbolje raditi oko dvije sedmice prije samog pregleda, boce..Na taste..Pomalo ali svakodnevno. Ako je posrijedi dijete mlade od godinu dana, kako mu objasniti? Strah od odvajanja, tudi miris, nova sredina. Dijete ne razumije ali ce razumjeti majcinu bliskost i zato je jako vazno da pri pregledima u ovoj dobi majka ili cuva dijete, ili bude pokraj djeteta, primiti ga za ruku, pricati mu, pjevusiti, ponijeti igracku u bolnicu, zvecku, dekicu..Nesto sto dijete voli i sto mu je drago. Ukoliko je dijete starije, npr: od godinu, dvije, tri pa i cetiri, nadite lutku i igrajte se. Lutka neka bude pacijent, a mama ce biti doktorica. I polahko pokazujte djetetu kako to izgleda kada primi bocu, kada doktor pregleda rad srca, uho, nos, usta. Slikovnice bi mogle biti izbor. Pokazujte slicice djetetu i pricajte mu. Predstavite mu doktora u ove dvije sedmice kao osobu koja ga voli, koja mu zeli samo zdravlje, koja nije babaroga. Mislim da je greska misliti da mala djeca ne razumiju ama bas nista. Naprotiv. Ona su kao spuzvice, upijaju, upijaju..I zato je vrlo vazno biti najbolji prijatelj djetetu, iskren i sto je veliki uspjeh: dijete to treba osjetiti. Kada se prevazide ova prva stepenica, tj. stepenica povjerenja stvari idu laganije. Dijete ima pravo zaplakati i vrisnuti, izraziti svoje emocije, docarajte mu sobu, miris lijecnicke ordinacije, pitajte ga kada bockate lutku je li je to boli, hoce li ona plakati, spomenite mu nagradu nakon pregleda, boce.. Svoju djevojcicu obavezno primim za rucicu, ponesem zvecku i Vinija, pjevusim joj Zeku i potocica i zaista uspijevamo biti na boci bez placa. Dakako, ona krene kao plakati ali kada cuje moj glas, osjeti da smo tu, suze prestaju, a boca je samo boc i gotovo.
|
|
|
|