|
Idina mama -> RE: Vase iskustvo s drzavom u kojoj boravite (3.1.2011 1:20:25)
|
Citala sam postove od pocetka i tema mi se ucinila vrlo zanimljivom. Volim citati o iskustvima u drugim zemljama. Neki od vas su uspjeli da mi docaraju zivot u drugim zemljama. Zasto bi se nekom dizao tlak od ovoga? Smeta li ako ja sad nesto napisem?
Zivim u Njemackoj tek tri i po godine. U bosni sam se rodila, odrasla, zavrsila skolu, zavrsila fakultet, prezivjela rat, ... Imala sam posao u Bosni i mozda cak dobre izglede da tako i ostane, jer mi je struka takva (dipl. ing. elektrotehinke sam)... Samo se nisam mogla udati u Bosni.
Upoznala sam svog muza u Sarajevu, na poslu. Dosao da intalira hardware i software kod nas. Nakon godinu dana udala sam se. Vjencanje je bilo ovdje u Njemackoj, jer smo se vec bili dogovorili da cemo zivjeti, bar na pocetku, u Njemackoj. Ima prednosti da se onda vjencanje obavi ovdje. Vratila sam se u Bosnu na nekoliko sedmica da prevedem sve dokumente na novo prezime (sve sam sredila i to se kasnije ispostavilo kao vrlo dobro i to preporucujem svima koji mozda imaju slicnu situaciju). Dobila sam vizu na tri mjeseca u novom pasosu i avinom se preselila u Njemacku (kasnije smo autom dosli po jos neke moje stvari). Na poslu sam sasvim regularno i pristojno dala otkaz. Cak sam se na biro za nezaposlene u prijavila onih 2-3 sedmice kad sam bila u Bosni da sredim dokumete, pa sam se uredno odjavila kad sam krenula u Njemacku. Ima i kod nas u Bosni reda donekle, pa sam se drzala pravila i reda gdje god je moguce.
U Njemackoj sam odmah dobila dozvolu boravka i dozvolu za rad. Prije nego sto sam i preselila, konkurisala sam na neka mjesta za posao, pa sam odmah po dolasku i imala neke razgovore. Posao sam dobila odmah (doselila 8. februara, a pocela raditi 1. marta.) Radim u struci. Diploma priznata. Jos sam za vjencanje saznala da dipl. ing. elektrotehinke je priznata diploma ovdje u Njemackoj i cak u vjencanom listu stoji dipl. ing. ispred mog imena. Na poslu sam predala kopiju diplome i kopiju prijevoda diplome na njemacki. (btw, kopije sam naravno jos ranije ovjerila u njemackoj ambasadi u bosni, a prijevod je napravio sudski tumac njemackog u Sarajevu). Dakle, bila sam prilicno spremna za dolazak u Njemacku i nisam dosla tek tako. To je vazno za dobar pocetak. Osim toga, muz je vec zivio ovdje i nisam bas pocinjala tako tesko kao neki nasi. A, morate priznati, struka mi omogucava da idem gotovo svuda.
Samo da napomenem. Njemacki nisam znala. Samo engleski. I sad na poslu govorim engleski. Kod kuce govorim de-english (dinglis): pola recenice na njemckom, pola na engleskom.
Znam kako je u Bosni. I volim Bosnu, Sada upoznajem Njemacku. Vrlo kratko mogu izaziti ono sto sam do sada spoznala:
U Njemackoj postoji dobar sistem za sve, postoji pravilo za sve. A u Bosni imamo pametne i dobre ljude (nisu nista bolji, ali ni gori od drugih, ali to su moji ljudi, pa meni drazi), ali nam politicari razbijaju sistem namjerno, jer tako bolje vladaju i obavljaju ko zna kakve poslove. Bez sistema, tesko da ce ikome biti dobro.
Svo vrijeme analiziram i pokusavam da ono sto je ovdje dobro, prenesam u Bosnu. Npr. zdravstveni sistem. Uglavnom je dobar i bez problema bi se mogao primjeniti kod nas (sa malim izmjenama), ali ne znam kako da to sprovedem. Navela sam zdravstveni sitem samo kao primjer. Ima i grugih sistema koje bih mogla analizirati.
Inace, kao stranac nisam jos, hvala Bogu, imala neke neugodnosti. Samo mi je u pocetku bilo neprijatno da tako lose govorim njemacki. Svi Njemci odreda nastojali su da mi olaksaju i uvijek govorili da je ni oni ne znaju bosanski i da je to jednako neugodno kao i to da ja ne znam njemacki. Sad se osjecam malo bolje, jer bolje govorim i bolje razumijem. I to sa jezikom mi je najteze (pa i engleski je strani jezik na kraju krajeva). Taj osjecaj nemogucnosti izrazavanja svojih misli i osjecaja je odlicno objasnjen u knjizi "Zarobljena u prijevodu". Imas osjecaj da si zarobljena unutra u sebi, ne mozes se izraziti, pa imas osjecas da te ljudi ne poznaju i ne mogu upoznati. Svom muzu imam obicaj reci (kad me uhvati malodusnost) da je tesko zivjeti kad govoris samo no sto znas reci na tom stranom jeziku, a ne ono sto bi zaista volio reci. Ma, jezik i govor su cudo....
Osim toga, ovdje mi je dobro. Ljudi i nisu bas tako hladni kako sam prije mislila. Volim rad, red i disciplinu, pa sam to ovdje uglavnom i nasla. Zivot je stabilan. Plata uvijek na vrijeme i jednaka za sve (to sto sam starnac nema nikakve veze). Ima dosta socijalizma. Pisala sam na nekoj temi kako je uredjeno porodiljsko odsustvo, na primjer. Evo, primjera, sve dok sam na prodiljskom, uplacuje mi se socijalno osiguranje kao da radim puno radno vrijeme da ne bih osjetila na penziji. Ili ovo. Svako dijete od 3. do 4. godine ima besplatno obdaniste i svako, ama bas svako mora imati mjesto u obdanistu. Nakon 4. godine djeteta, obdaniste se placa samo djelomicno (niko ne placa puno cijenu) a koliko se placa zavisi od primanja: ko vise zaradjuje, vise placa, ali za 45 sati sedmicno najskuplja cijena je oko 300 eura.
Volim Bosnu i jos nije iskljuceno da se nekad preselimo tamo. Medjutim, za sada nam je bolje ovdje.
Tako bih voljela da sve sto je ovdje dobro prenesem u Bosnu, ali mi bas i ne ide. Osjecam se tako bespomocno...
|
|
|
|