|
Amelaa RR -> RE: Inseminacija (27.10.2009 8:47:27)
|
Intrauterina inseminacija - IUI
Metode vještackog ili potpomognutog (asistiranog) oplodjenja obuhvaćaju metode kojima se kontrolira i potpomže ne samo oplodjenja, vec i transport spermatozoida i jajne stanice, zametaka, implantacija i razvijanje trudnoće.
Mjerilo uspješnosti svih tehnika vještačkog oplodjenja je postotak oplođenih jajnih stanica, ostvarenih trudnoća i konačno živorođene i donesene djece.
Sve metode vestacke oplodnje mogu se vršiti u prirodnom menstrualnom ciklusu
ili u ciklusu sa stimulirano ovulacije.
Pojedinacni uspjeh (uspjeh po jednom ciklusu) za bilo koju metodu
asistiranog oplodjenja iznosi 12 - 45% (podaci iz literature).
Zbirni uspjeh kroz 4 - 6 ciklusa iznosi 45 - 75% (podaci iz literature).
Trudnoce dobivene nekom od metoda vjestačkog oplodjenja
opterećene su povišenim rizikom za spontani pobačaj i kasnije
komplikacije u trudnoci, dok se kongenitalne malformacije i kromosomske aberacije javljaju s jednakom učestalošću kao u spontano začeti trudnoćama.
U tehničkom smislu, inseminacija predstavlja najjednostavniji oblik asistiranog oplodjenja. Vremenom su razvijene razlicite modifikacije inseminacija kao sto su, cervikalna, intrauterina, intratubarna cak i intraperitonealna. Osim toga, inseminacija se može izvoditi cistom spermom poslje likvefakcije ili "obrađena" spermom kada se upotrebljavaju razlicite laboratorijske tehnike centrifugiranja, ispiranja medijima i kondicioniranje spermija. Iako se metoda inseminacija bira u odnosu na parametre spermiograma i ostale detalje koji opterećuju neplodni par razlike u stupnju efikasnosti različitih tehnika inseminacija su veoma male. Najčešće izvodjena modifikacija inseminacija je tzv. Intrauterina inseminacija (IUI) "izvorno" ili "obrađena" (centrifugiranje, ispiranje medijima, kondicioniranje) spermom. Inseminacija može biti homologa (spermom supruga) ili heterologa tzv. heteroinseminacija (spermom najčešće nepoznatog donatora) koja se obavlja samo u drzavnim ustanovama.
IUI-inseminacija podrazumijeva unošenje specijalno pripravljene sperme supruga ili partnera u matericu pri čemu temeljni preduvjet za inseminaciju predstavljaju prohodni jajovodi. Najčešća indikacija za inseminaciju je smanjena oplodna moć muškarca, mala ili slabija pokretljivost spermija, nepovoljan kvalitet sluzi vrata maternice ili prisustvo anti-spermatozoidnih protutijela, kao i nepoznati uzroci steriliteta. Može se provoditi u prirodnom ili stimulirano ciklusu.
Uz ciklus monitoring: ultrazvučna folikulometrija, procjena "kvalitete" (receptivnosti) endometrijuma, (npr. 3D angi / Doppler ultrazvučni pregled) razinu estrogena i LH timing uspješnost ove metode iznosi 7-20% (prema različitim autorima). Efikasnost heteroinseminacije je znatno veća iu zavisnosti od fertilni sposobnosti žene moze biti i veća od 50 posto.
Indikacije za IUI-Inseminaciju su:
1. Cervikalni faktori steriliteta
2. Odsustvo vaginalne ejakulacije: - problem hipospadije retrogradna ejakulacija impotencija
- maligna oboljenja muškarca uz prethodnu krioprezervaciju (zamrzavanje) sperme
3. Poremecaji spermogeneze:
- astenospermija (astenozoospermia)
- oligospermija (oligozoospermia)
- teratospermija (teratozoospermia
4. Odsustvo partnera
5. Idiopatski sterilitet ("genetski nepodudarnost para")
IUI moze biti praćena određenim komplikacijama koje po intenzitetu i ozbiljnosti mogu biti blage pa do veoma ozbiljnih. U blaže komplikacije spadaju bolovi (grčenje maternice), mučnina, povraćanje i povišena temperatura.
Ozbiljnije komplikacije podrazumevaju endometritis, adneksitis, tuboovarijalni apsces (i), parametritis i peritonitis. U posebnu grupu komplikacija spadaju alergijske komplikacije pa čak i anafilaktički šok. Ozbiljije komplikacije inseminacija su ekstremno rijetka pojava.
Sve komplikacije su učestalije i intenzivnije ukoliko se IUI-inseminacija izvodi "nepripremljenom" spermom. Učestalost i intenzitet komplikacija su značajno manji kada se inseminacija izvodi "obrađena" spermom. Priprema pacijenata za inseminaciju podrazumjeva uradjen spermogram sa spermokulture iu bakteriološkim smislu uredan vaginalni i cervikalni bris, HSG koji pokazuje prohodnost jajovoda, povoljni parametri folikulometrije, nepostojanje zapaljenjskih procesa maternice i adneksa, brijanje i apstinencija od jela i pića u trajanju od najmanje 5 sati. Poslije inseminacija obično se preventivno daju antibiotici, po potrebi kortikosteroidi, analgetici i antiemetici.
Citotek aplikovan u zadnji forniks vagine nakon inseminacija može poboljsati aspiracione pokrete materice i prokrvljenost endometrijuma, sto je u osnovi funkcija prostaglandina iz sperme.
Teoretski, inseminacija predstavlja metodu sa dubokom i snažnom
medicinskom logikom. Mehanizmi koji bi mogli biti uključeni u objašnjenje učinkovitosti inseminacija su skraćivanje puta (za oko 5-8 cm) spermiji
moraju proći u prirodnim uvjetima. U slučajevima manjeg broja spermija
i njihove slabije pokretljivosti ovo bi zaista mogao biti snažan
argument u korist inseminacija.
Osim toga, inseminacija se "preskače" vagina i grlić čiji sekreti mogu biti "neprijateljski" iskomponovani prema spermatozoidima, bilo da se radi o "kiseloj" vagini, cervikalni infekcijama ili prisustvu antitijela. Manipulacije spermom kao sto su ispiranje i kondicioniranje takodje mogu osloboditi spermatozoide "najjeftinije" sjemene tecnosti, antitjela, toksina bakterija i sl.. Postoji jos nekoliko manje vaznih argumenata koji pružaju snažnu teoretsku podrsku inseminaciji. Medjutim, veliki broj ginekologa praktičara se slaze u misljenju da učinkovitost inseminacija nije velika i da je u velikom neskladu sa navedenim teoretskim razlozima koji inseminaciji daju snažnu medicinsku logiku. Za objasnjenje "neocekivane (ne) učinkovitosti" inseminacija vjerojatno su odgovorni mehanizmi koji nam jos nisu dovoljno jasni i cinjenica da oplodjenja nije jednostavni "sudar" jajne stanice i spermija ili mehaničko prodiranje spermija u jajnu stanicu. Oplodnja je mnogo vise od toga i predstavlja neku vrstu lancane ili kaskadne reakcije izmedju spermatozoida i pratećeg kompleksa jajne celije, kao i same jajne celije. Sustinu ovog procesa predstavlja niz receptorskih reakcija spermatozoida i zone pelucide (omotac jajne celije), kao i spermija i jajne stanice koje su vjerojatno jako kompromitirana kod pacijenata koji spadaju u kategoriju "pogodnih za inseminaciju, a to su najcesce pacijenti sa endometriozom, hipospermijom i astenospermijom. Jednostavnijim recima receno, prije samog oplodjenja spermatozoid mora se "predstavi" zoni pelucidi i jajnoj celiji, odnosno da svojim receptorima "otkljuca" i zonu pelucidu i jajnu stanicu. Da stvar bude jos kompliciranija, i nakon prodiranja u jajnu stanicu spermatozoid prolazi dodaten "testove" koji se opet baziraju na interakciji komplementarnih molekula. Svaka greska ili izostanak neke od navedenih faza oplodjenja cine nemogucim ili neuspješne. Ovo bi moglo biti objasnjenje za diskrepancu izmedju velike medicinske logike i niskog stupnja učinkovitosti inseminacija.
Ukoliko želite saznati više o tome, pogledajte sljedeće animacije:
1, 2, 3
Šematski prikaz inseminacije(za veći prikaz slike kliknite na potavljenu)
|
|
|
|