snijeg
|
Mišljenja sam da se prehrambene navike uče prije osnovne škole, a uticaj sredine po ovom pitanju je identičan kao i po pitanju odgoja, oblačenja, ponašanja itd... Hoću da kažem, da mi stalno nekog ili nešto pronalazimo za krivce i ispadamo žrtve okolnosti, sredine, sistema, društva... Ne možemo mi kao pojedinci mjenjati državne sisteme, ali možemo promjeniti svijest učenika jednog razreda počevši od svog djeteta. Zašto se nebi roditelji jednog razreda dogovorili da njih 5 svakog ponedjeljka donosi voće za cijeli razred, slijedećih 5 drugi ponedjeljak i tako u krug. Roditelji koji su lošeg materijalnog stanja (razrednik će ih prepoznati) neka budu oslobođenih ove obaveze, a njihovo dijete će jesti zdarvu hranu. Zatim se na nivou razreda može usaglasiti jelovnik koji će svako dijete za sebe donositi od kuće. Svi zadovoljeni i zadovoljni, djeca jedu zdravo, socijalne razlike nisu primjetne, roditelji sretni, djeca zdrava - ovo se neće desiti nikad, mi smo narod koji priča i traži krivce, a malo šta pokrećemo i radimo. Čak i kad radimo, stalno nešto kukamo kako radimo više od drugog: "što bih ja kad on neće", "Neću ja razmišljati za njega" itd. - OPŠTEDOBRO kod nas ne prolazi i tačka. Na kraju, pitam vas šta smo mi jele u školama, bilo je drugačije vrijeme, drugačiji sistem, drugačije vrijednosti?? Jele smo manje - više isto što i današnja djec i evo nas žive, manje - više zdrave...Ne kažem da se trebamo pomiriti s tim, ali pokušavam reći da se trebamo pokrenuti. Postoji još jedna činjenica, dijete koje ne jede kući mrkvu, brokulu, karfiol, neće to jesti ni u školi - ova rečenica me vrati na početak posta i sve vam se samo reklo Eto sad se ljutite na mene, ja sam nastojala biti realna i nikog ne uvrijediti
_____________________________
"Počinje na svijetu da biva previše bučno i fabrično, premalo ima duhovnog spokojstva." Dostojevski
|