klemzi
|
.Ja sam eto jedna majka kojoj je beba umrla, imao je mjesec i 24 dana.
Kada se meni desilo to što se desilo nisam mogla da vjerujem da u meni ima toliko snage da mogu da se nosim sa svim što smrt djeteta znači. Neke stvari ne možemo pojmiti, dok ih ne doživimo, a ne daj Bože da ovo iko doživi. Ja nikako nisam htjela, ne znam zašto, da me ljudi sažalijevaju, daju različita tumačenja, objašnjenja ( a ljudi u ovakvim situacijama imaju potrebu da sve tumače)...zato sam bila jača nego ikada.
Pričala sam, znala se i nasmijati, učestvovala aktivno u svim razgovorima, htjela sam izgledati normalno, jer sam željela da ostanem normalna. I naravno da su i to ljudi komentarisali...Moj muž kaže da je samo nekada na filmu gledao kako otac spušta tabut s djetetom u mezar i da mu je teško to bilo i gledati, a on je učinio isto..kako, ne znam, Allah dž.š. da snagu. Kaže da bi mu milion puta gore bilo da je to učinio neko umjesto njega, to je potresno gledati, ljude na dženazi je baš ovo lomilo, jer ne mogu da pojme snagu koju oni koji to MORAJU preživjeti, imaju u sebi. Ali mi koji smo to prošli, ne znamo kako, moramo se... i smijati, i veseliti, i nadati, vjerovati, uživati, provoditi, ali uvijek tamo negdje u dubini mislimo na ono milo biće. Sve vas grli jedna, uprkos svemu, sretna žena!!
< Poruku je uredio Hanady RR -- 17.11.2010 8:11:27 >
_____________________________
Ljubav mamina i babina,16.2.2010 - 10.4. 2010. :(
Uvijek ćemo te voljeti najviše na svijetu ljubavi naša najveća <3
Ljubav drugorođena, ljubav oduvijek,zauvijek... 08.11. 2013.
|
Odštampaj
