|
veeseelaa -> RE: Kako se nekada zivjelo (28.9.2010 15:47:32)
|
Nevjernoj ženi kidali nos - malo o Crnogorcima
Nekada, istina rijetko, glavari i imućniji Crnogorci pribjegavali su dvoženstvu iz obijesti. Za nemanje poroda krivi se žena, nju sredina ne prima i prezire. Žena nerotkinja iskupljivala se od prijekora sredine na taj način što je nekad sama tražila mužu drugu ženu; muž je bio dužan da dopuštenje za drugi brak traži i od roda svoje prve žene.
Kod dvoženstva bračni odnosi između njih počivaju na nekoj moralnoj vezi i uzajamnom poštovanju. Prva žena ostaje kod svoga moža i od njega i njegove druge žene biva poštovana kao starija u kući. Muž je dužan prvu ženu ''... kao svoju mater do smrti počitovati...''.
No, takav odnos nije morao biti pravilo: u Bogišićevoj građi nailazi se na slučajeve da se mužu dvožencu obje žene u isto vrijeme zatrudnjele. Desi li se, onda, da muž otpusti drugu ženu, ova traži naknadu za ''izgubljenu čast, ili naknadu za rad u muževljevoj kući''.
Osjećanje krivice za nemanje poroda nagonilo je ženu – nerotkinju da mužu prašta vanbračni prestup, ako je ovaj počinjen radi sticaja poroda. Ima podataka da je takva žena pristajala da sama izdržava nezakonito dijete svoga muža, ili je tražila da umjesto muža izdrži kaznu zatvora koja mu je izrečena zbog vanbračnog prestupa.
Najveći ugled žene u Crnoj Gori je u materinstvu; žena nerotkinja nije izvršila prirodnu svrhu braka i njen položaj je nezavidan.
Udata žena nije vlasna sama sobom zapovijedati, njena svojevlast u bračnim odnosima ograničena je u korist muža, volja ženina sadržana je djelimično u muževljevoj volji. Muževljevo pravo na ženu proteže se i poslije faktičnog prekida bračne zajednice. Pravo na nju pripada mu do formalnog raspusta braka.
U Crnoj Gori je bio ukorijenjen običaj da muž svojoj ženi, za slučaj da ona počini preljubu, odsiječe nos. Muževljevo pravo kažnjavanja nevjerne žene tjelesnim sakaćenjem sankcionisala je sudska praksa. Tragovi toga prava živi su tokom čitavog XIX vijeka. Praksa je, šta više, pravo na kidanje nosa ženi preljubnici protegla i na muževljeve najbliže srodnike. Uslov za korišćenje ovoga prava je da preljubnica bude zatečena in flaganti – na djelu preljube.
Postavlja se pitanje: otkud u Crnoj Gori takav običaj do najnovijeg doba. Pitanje je tim značajnije ako se ima u vidu da je kažnjavanje nevjerne žene kidanjem nosa jednostrano muževljevo pravo. Ni u običajnom pravu niti u pisanim propisima nema pomena o nekom analognom pravu žene za slučaj da muž počini preljubu.
Običaj mučenja i sakaćenja nevjerne žene zapažen je kod naroda na primitivnom stepenu društvenog razvitka. Od divlje horde, pa do savremenog društva nevjerstvo ženino je ......strože kažnjavano nego muževljevo nevjerstvo. Primitivni narodi su ubijali nevjernu ženu. Egipćani su preljubnici odsijecali nos; smatrali su da ženu koja izaziva na pohotu treba lišiti najvećg ukrasa njenog lica – nosa, a njen saučesnik kažnjavan je batinanjem. Indijska žena koja počini preljubu izlaže se na javnom trgu da je psi živu rastrgnu, a njen saučesnik u preljubi stavlja se na usijanu gvozdenu ploču. Po Solonovom zakonu, Atinjanin je bio ovlašćen da svoju nevjernu ženu proda kao robinju.
|
|
|
|