|
kolacic -> RE: Dama u drustvu (21.8.2010 14:22:59)
|
Ja poznajem jednu damu koja nije imala nista od onoga sto danasnja djeca imaju...i zivjela je na selu, tako da Nina nema pravila za dame..jednostavno, izgradis sebe u ono sto zelis da budes.
evo price o njoj....
Rodjena je u malom mjestu, najstarija od njih 4, uvijek vrijedno ucila iako su jako skromno zivjeli, nekad nije imala ni za knjige novca, posudjivala od drugarice knjigu da nauci lekciju, zivjeli su na ivici osnovne egzistencije.
Nikad nije zahtjevala vise od onoga sto su njena braca i sestra dobili, uvijek isto, ili manje. I uvijek je bila zadovoljna.
Ona je pomagala koliko je mogla, nema veze, dobro je.
Ako bi je vrijedjali u skoli sto hoda u odjeci koja se vise poderala jer nema kupiti drugu,njen odgovor je bio:nema veze,dobro je.
Srednju skolu je zavrsila s 2 suknje i par komada odjece koje je svaki put prala i iznova oblacila, jer nije imala nista drugo obuci. Njena majka, zena rodjena na selu, bila je jako inteligentna i mudra zena koja nije imala nikakvu naobrazbu osim 2 kursa ali jedina je u selu znala sabrati dvocifrene brojeve napamet, sto je tad bio pojam. Ona se borila za svoju djecu, prodavala mlijeko od koza da bi ih prehranila...
Njen otac, bahat i svojeglav covjek, i sto je najgore skrt, nikad nije mario puno koliko novca imaju, niti im je davao koliko je njima, 6-oclanoj porodici potrebno, vec je trosio ko zna gdje a njima davao mrvice. Ali svejedno, njena majka je bila jaka zena, borila se svim silama za svoju djecu sve dok jednog dana nije pala s bicikla na kojem je nosila mlijeko koje je prodavala za male pare da bi djecu othranila i skolovala.
od toga dana, zivot nase male dame dobio je skroz drugi oblik.
Njena majka je nedugo zatim umrla, od raka na mozgu, i ostala je sama sa svojom bracom i sestrom. Otac je poceo hodati i trositi pare i izgubio i ono malo interesa sto je imao za svoju djecu.. Tako da njen san o kapici prilikom preuzimanja diplome na fakultetu ekonomskih nauka, bio je i samo ostao san.... Nakon besprijekorne 2 godine fakulteta i svih nedaca sto je kroz zivot prosla, a koje samo ona zna, primorana da pomogne svojoj braci i sestri, napusta fakultet i zaposljava se... Novce koje je dobijala rasporedjivala je prvo najmladjem bratu u osnovnoj skoli, pa sestri pa starijem i njoj sta ostane.
Jako tesko se uklapala u drustvo, povucena je bila, i tuzna, u najljepsim godinama ona je sjedila i pisala domace zadatke sa bracom, dok su druge djevojke izlazile u kafice..setale i upoznavale momke...ali i tada, nebrojeno puta, govorila je: nema veze, dobro je.Bila je i majka, i sestra. svu utjehu u svojoj tuzi, ona je pronalazila u knjizi. Citala je knjige, na buvljaku je kupovala bar malo da odmori, jer nisu imali ni televizora niti bilo koje druge zanimacije. To joj je puno pomoglo...pronalazila se u svijetu maste, zaboravljala na sadasnjicu.. nedugo zatim, u 25 godini, kad su sve djevojke udate i imale su pokoje dijete, ona je idalje zivjela sa svojoj bracom i sestrom, izdvojena, skromna, tiha i povucena... ali njen dajidza, jedini je vidio njene kvalitete i uvijek joj bio potpora koju od svog oca nije imala...Jednog dana je dosao i odveo je na izlet, na njeno prvo putovanje van tog grada, na drugi kraj BIH... i tu upoznaje divnog covjeka, momka koji je vidio u njoj sve sto je ona danas...iz njene tihe povucene naravi, on je ucinio da se osjeca vrijednom i pametnom zenom..jer ona to i jeste... Njihov brak je bio zasigurno nesto o cemu je potajno sanjala, i sretna sam zbog nje, jer je svojom upornoscu, odricanjem i nesebicnim zalaganjem za ljude oko sebe, zasluzila ono sto ima danas...A ima puno. Velicinu koju mozda nikad necu dostici..
I dok ovo pisem, suze mi klize niz obraze...
kao i svaki put kad cujem kako toplim i mekanim glasom kaze: nema veze,...dobro je.
|
|
|
|