M kao Mama
|
Pa, dobro sad ta odjeća i igračke, znaš kako se kaže, poklonu se ne gleda u zube, barem su mene moji tako odgojili, poklon, je poklon, hvala svakome,
a ovaj prvi dio posta svakako se slažem, ja to ovako gledam,
ja kada sam bila u trećem razredu osnovne, crtani, kupanje i spavanje, nema priče, znalo se šta se smjelo gledati na TV-u i koliko, znalo se gdje mi je mjesto kada dođu gosti i da ne nabrajam.
Danas djeca, barabar sjede sa roditeljima do nekih doba, gledaju sve što roditelji gledaju, prva moja, pa ostala, zna sve serije i šta se dešava u njima, bolje neko neka žena, kafa joj je draža nego meni, ko je tu kriv, ja, odnosno moj muž, odnoso roditelji.
Današnjoj djeci je sve obezvjeđeno, sve imaju i hvala BOgu neka imaju i ja sam imala uvijek sve, ali sam u ratu u jednoj minuti ostala samo u onome što je bilo na meni, tada sam shvatila šta znači imati, a i nemati. Današnja djeca ako nemaju mobitel, kopjuter, role, biciklo, dobru odjeću, markiranu obuću, belaj. Opet ko je tu kriv, mi roditelji.
OD malena ih učimo da žive u komociji i komforu, uvijek se jetim onih skupih kolica po 1.500 KM, moraju li se djeca vozati u njima, ne moraju, bome postoje i druga, jeftinija, a dosta kvalitetna, nije to dijete pokazalo prtom hoću ta kolica, nego mi roditelji, počesto izgubimo kompas.
Znači, ja gledam po FB od mojih kolegica djeca imaju profile i to pravo aktivni, treći ili četvrti razred osnovne škole, meni je to zaista degutantno, znači ha on zna baratati po FB, zna na internetu naći šta mu duša poželi. Od muzike, klipova, filmova raznih sadržaja, da ne detaljišem, znate na šta mislim.
Znači, ja sam za onaj lijepi sistem u kojem sam ja rasla, u kojem nije bilo ovoliko demokratje, jer demokratija ima svojei prednosti i mane.
|
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
vidjeću do kad će potrajat. 
