|
Amrino -> RE: "skidanje" temperature, kada i čime (12.9.2008 16:05:25)
|
Posto link nije u funkciji- ja cu ovdje dati cijeli tekst (sreca da ga copy [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley1.gif[/image] ) - nadam se da nije problem...a ako jeste neka me moderatori obavijeste.
Antipireza u dječjoj dobi
Vjerojatno nema roditelja koji se nije susreo s tetom temperaturom. Naše veselo i razigrano dijete odjednom se skupi u kutu, snuždi, obraščići se sumnjivo zažare, oči se cakle. Pipnemo čelo, a ono vruće. Uzmemo toplomjer –i ustanivimo da naše malo zlato ima 'temperaturu'. Vrijeme za paniku?
Ne nužno. Danas nam je verojatno svima jasno da povišena temperatura nije bolest sama po sebi, nego samo simptom, ili bolje rečeno znak neke bolesti. U dječjoj dobi najčešće se radi o infekcijama.
Nego, kako uopće nastaje povišena temperatura? (ovaj dio nema velike praktične vrijednosti, pa ga slobodno preskočite)
Evo, ovako: U mozgu postoji jedan dio koji se naziva hipotalamus. U njemu se nalaze centri za mnoge važne tjelesne funkcije-glad, žeđ, sitost, zadovoljstvo, i tako dalje. Između ostalog, tamo je i takozvani centar za termoregulaciju. On djeluje na principu termostata-kao onaj koji imamo ako nam je u kuću ugrađenop plinsko grijanje. Namjestimo ga na željenu temperaturu, a peć, odnosno bojler se onda potrudi da tu temperaturu dosegne, i onda se gasi. Normalno je naš termostat naštiman na temperaturu između 36 i 37 celzija.
A što se dešava kod bolesti? Govorim ovdje o infektivnim bolestima, jer u nekim drugim boestima događaju se druge stvari. Dakle, uzročnici bolesti, koji su prodrli u organizam bilo kojim putem, oslobađaju neke tvari, koje uzrokuju da naše stanice luče molekule koje ugađaju taj naš termostat, i to ga ugađaju na višu temperaturu od uobičajene. Zato nastaje osjećaj zimice, jer tijelo 'misli' da mu je hladno, pa počinje proizvoditi toplinu. A toplina se najlakše proizvodi drhtanjem mišića. Tako onda nastaje drhtavica, koja prethodi porastu temperature. Potpm, kad tijelo 'shvati' da je temperatura previsoka, aktiviraju se mehanizmi za 'spuštanje' temperature, odnosno odavanje topline. Tu je na prvom mjestu znojenje, potom širenje krvnih žila u koži-otud crvenilo-, i tako dalje.
Sama po sebi, povišena temperatura nije opasna. Opasna može biti u stanjima kod kojih svako dodatno naprezanje organizma može štetiti-dakle kod srčanih bolesnika, teških kroničnih stanja, i slično. Druga skupina kod koje se mora voditi računa o povišenju temperature su djeca koja su već imala konvulzije u febrilitetu, popularne 'frase'. Kod njih antipireza mora biti brza i učinkovita.
Kada uopće skidati djetetu temperaturu? Mnogobrojne studije su pokazale da sama po sebi povišena temperatura nema štetnog učinka, i da mlade i zdrave osobe (uključujući i djecu) mogu bez poteškoća podnijeti temperaturu do 41 stupnja celzija. S druge strane, čak 14% djece ima barem jednu epizodu konvulzija u febrilitetu, te se mora biti oprezan i iz tog razloga.
E sad dolazimo do onog dijela koji vas zanima (napokon! Uh ala se ovaj doktor raspisao- čitam vam misli) a to je –kada, kako i čime skidati temperaturu.
Najprije-kada? Pravila koja su postavili mnogi mudri ljudi kažu: kad se temperatura, mjerena pod pazuhom popne na 38.5 celzija. Dakle to je 39 mjeereno u uhu ili guzi. Ispod toga nećemo posebno utjecati na stanje djeteta, izuzev u djece koja su već imala konvulzije, u kojih je granica tolerancije 38 stupnjeva. No, sama antipireza neće biti dovoljna za prevenciju konvulzija, te svakako treba aplicirati ili mikroklizmu, ili fenobarbiton, ovisno što dijete koristi.
Antipireza (pojam smo vjerujem usvojili do sad) se općenito dijeli na farmakološku (pomoću lijekova) i fizikalnu (oblozi i slično), pa ću reći o svakoj ponešto.
Farmakološka antipireza ili skidanje temperature lijekovima:
U načelu kod djece se u svrhu antipireze koriste tri lijeka. To su paracetamol (Lupocet, Panadon, Plicet, Citripan), ibuprofen (Ibuprofen, Dalsy) i diklofenak (Voltaren).
Najprije svakako treba pokušati s paracetamolom. Od navedenih lijekova on ima najmanje nuspojava, i djelje centralno, dakle direktno na onaj naš termostat koji ste gore preskočili J. Daje se u pojedinačnoj dozi od 10 (Do max.20) miligrama po kilogramu tjelesne težine (kgtt), ali nemojte razbijati glavu s računanjem, pročitajte upute, do četiri doze dnevno, dakle svakih 6 (do 8) sati. Svakako preporučam sirup, prije nego čepiće, jer se lakše dozira i aplicira. Naravno, djetetu koje povraća ili odbija sirup lakše je staviti čepić. Paracetamol je relatvno netoksičan u kratkotrajnoj primjeni te se ne brinite ako doza (pogotovu čepića) bude i malo veća. Treba ga izbjegavati kod oštećenja jetre.
Ibuprofen je lijek drugog izbora, barem za početak. Osim što je izvrstan antipiretik, jako dobro djeluje i protiv bolova, te ga anglosaksonska literatura preporuča recimo kod upala grla i iz tog razloga. Daje se u dozi od 5 mg/kgtt (do 10 mg/kg max.) tri puta dnevno, izuzetno do četiri puta. Može se kombinirati s paracetamolom-ako vašem malom zlatu ne padne temperatura nakon paracetamola, ili se brzo povrati, nemojte mu dati ponovo istu stvar, nego mu nakon 4 sata dajte ibuprofen.
(Iskreno, mi smo paracetamol prestali koristiti, jer pepeu na njega ništa nije padala temperatura, sad dajemo samo ibuprofen).
Diklofenak, odnosno Voltaren (u obliku čepića) bi trbao biti lijek zadnjeg izbora za antipirezu u djece. To je lijek s najviše nuspojava od navedenih, i može se primjenjivati isključivo rektalno, u ovoj dobi. Dati ga djeci starijoj od 3 godine, do 2 (najviše 3) puta dnevno. Doza je 0.5-1 mg/kgtt do 3x dnevno Apsolutno maksimalna UKUPNA DNEVNA doza je 3 mg/kgtt.
NI ZA ŽIVU GLAVU djeci se ne smije davati preparate na osnovi acetilsalicilne kiseline (Andol, Aspirin). Mogu kod djece uzrokovati tzv. Reyov sindrom, teško oštećenje jetre i mozga s visokom smrtnošću. To je glavni razlog što je paracetamol izbacio ASK kao glavni antpiretik dječje dobi.
Fizikalna antipireza
Podrazumijeva korištenej fizikalnih metoda odvođenja topline s tijela. U praksi svodi se na obloge i tuširanje. Obje su metode dobre, mada same po sebi obično nisu dovoljne za neku značajniju redukciju temperature. Najbolji se rezultati postižu kombinacijom fizikalnih metoda i antipiretika.
Oblozi: pokazalo se da nema nikakve prednosti u korištenju lakohlapljivih tekućina (alkohola) u odnosu na običnu prokuhanu i ohlađenu vodu. Također, vinski, jabučni i ini octovi nemaju nikakvih prednosti nad starom dobrom i jeftinom vodom. Voda se prokuhava kako bi se iz nje odstranio klor koji bi mogao nadražiti osjetljivu dječju kožu-može se primijeniti i destilirana voda za pegle. Primjenjuju se tako da se na prsa i trbuh djeteta stavi tkanina (najbolje pelena ili čsta kuhinjska krpa) namočena u mlakoj vodi i lagano iscijeđena. Preko nje se stavlja suh ručnik. Oblog se mijenja svakih 15 minuta do pola sata, kada se potpuno ugrije, ovisno o situaciji. Stavljanje obloga na male površine -šake, stopala, čelo- nema značajnijeg efekta na skidanje temperature.
Tuširanje: Dijete se potpuno golo tušira 5-10 minuta mlakom (nikako hladnom!) vodom u zagrijanoj prostoriji, zatim dobro posuši i obuče u čistu i suhu odjeću. Ova je metoda manje neugodna od obloga (još imam traume iz djetinjstva!) i jednostavnija za primjenu.
U fizikalnoj antipirezi ne smiju se koristiti previše hladne tekućine, jer osim što su neugodne, mogu izazvati prenagli pad temperature, te takozvani rebound-fenomen, kada nakon brzog i jakog pada dođe do naglog i još većeg porasta temperature. To je dodatni razlog što ih treba kombinirati s lijekovima.
|
|
|
|