chuci -> kako pozvati roditelja na odgovornost prema svom djetetu? (20.6.2010 23:54:52)
|
prelistah teme na ovom pdf i ne nađoh ni jednu sličnu, ako imam molim moderatore da me upute a ovu izbrišu [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley1.gif[/image] u zadnje vrijeme često razmišljam o (ne)odgovornosti roditelja prema vlastitoj djeci i baš me to mori. govorim o neodgovornosti na razne načine. kad je u pitanju ishrana (sveopšte prisutno), kad je u pitanju praćenje razvoja djeteta, odlasci doktoru, odgoj, škola... općenito imam mnogo primjera gdje vidim da roditelji kao da prepuštaju dijete samo sebi prerano i u situacijama gdje to nikako ne može biti dobro za dijete. znam, reći ćete da svaki roditelj želi svome djetetu najbolje, logično jel. kako onda roditelj kojem su dostupne informacije odluči da ih zanemari, i radi onako kako on po svom (najčešće) nestručnom mišljenju zna bolje nego garda stručnjaka iz neke oblasti. zašto je kod nas sramota otići doktoru i pitati za razvoj svog djeteta, onda kada sumnjamo. da me bolje shvatite evo nekoliko primjera koji me odavno muče. -roditelj radi u ustanovigdje su djeca sa specijalnim potrebama. u neformalnom razgovoru sa stručnjakom (pedagog psiholog koji radi sa tom djecom) objašnjava ponašanje sovg djeteta od 4 godine. stručnjak mu kaže da su to sve simptomi autizma, ali da je vjerovatno riječ o blagom obliku. i dalje ništa. bukvalno. -dijete već četvrti razred škole mrzi školu. pisanje zadaće je obavezno uz nadzor roditelja (nadzor = tjeranje). pisanje jedne zadaće zahtjeva više odlazaka u wc, od nervoze djeteta. i opet ništa. -beba od 5 mjeseci jede hranu sa soli, vegetom i ostalim začinima, jer zaboga to je sve u malim količinama, šta može biti. evo šta meni fali (ne fali ti ništa imaš viška kilograma, viška krvnog pritiska, viška šećera u krvi [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley3%27.gif[/image] ...) da ne nabrajam dalje sad okvirn omožete vidjeti šta mi smeta. da li je moguće dati nekom dobronamjeran savjet, a da se to ne shvati pogrešno? kako? kad god sam pokušala davati neke dobronamjerne savjete o stvarima vezanim za bebe i djecu ljudi odmah zauzimaju odbrambeni stav, pa eto nije baš tako strašno, ili šta ti sad brineš za moje dijete više od mene. ili ja to ne znam. kako bi vi postupili? reći ili šutiti. jesam li i ja dijelom odgovorna ako vidim pogrešku? smijem li šutiti?
|
|
|
|