 |
RE: HPV, Cin I II III i konizacija
16.2.2011 14:25:33
|
|
|
|
jahu
|
Veliki pozdrav svima! Citam vas neko vrijeme i evo da se javim sa svojim (svjezim) iskustvom. Naime, radila sam konizaciju (hladnim nozem) prije nekih sedam dana, na novoj klinici (wow) i odmah zelim ohrabriti sve one koji ce kroz to morati proci – nije nista strasno! Bar sto se same operacije tice, stvarno je sve proslo puuuuno lakse nego sam mislila. Ono na sta se morate pripremiti je postoperativni proces, odnosno apsolutni nedostatak informacija o tome sta poslije. Zato sam i odlucila podijeliti svoje iskustvo, kako bih pomogla svima koje otpuste iz bolnice uz dvije recenice – „mirovanje“ i „vidimo se na kontroli“. Moj savjet vam je napisite (odmahJ) sva pitanja koja imate i ne pustajte doktora da izadje dok ne odgovori na njih. Ali da krenem ispocetka.. U februaru prosle godine mi je receno da Papa test (redovni godisnji) nije bas dobar i preporuceno mi je da radim HPV tipizaciju, iako na Papi nije pokazan nikakav CIN. HPV je bio pozitivan, pa su mi rekli da ojacam imunitet i ponovim Papa za 4 mjeseca. Naredni Papa je pokazao CIN 1, pa sam ga ponovila za slijedeca 4 mjeseca. U medjuvremenu, doktor mi je rekao da bih trebala zatrudniti (????). Slijedeci Papa sam radila u privatnoj klinici i pokazao je CIN 1 na 2 i doktor mi je preporucio biopsiju i eventualno lasersko odstranjivanje ostecenog dijela. Rekao mi je da je to lasersko odstranjivanje (vaporizacija) bezbolna i da je najbolje rjesenje za zene koje nisu radjale, a da se moze raditi samo do CIN 2. Medjutim, biopsija je pokazala CIN 3 / CIS. Moram napomenuti da je nalaz biopsije bio totalno zbunjujuci. U dijelu gdje navode dijagnozu pisao je CIN 1 na 2, ali u tekstu ovo drugo. Ni danas mi bas nije najjasniji taj nalaz. U svakom slucaju, doktor je odmah rekao da ne mogu raditi laser, vec da se moram javiti na GAK i raditi konizaciju. Objasnio mi je otprilike o cemu se radi i to je bilo to. S obzirom da se radi o operaciji, stvarno mi se nije radila prije no se konsultujem bar sa jos nekim, ipak mi odstranjuju dio vaznog organa (nemam djece, a jako ih zelim). Tako sam otisla kod druge doktorice koja je stvarno bila sjajna. Predlozila mi je da odem na operaciju „omcom“ u Sloveniju, rekavsi da se to kod nas ne radi. Vidim ovdje da je neko radio kod dr. Muminbasica, ali on vec neko vrijeme ne radi na klinici i nisam sad vise sigurna da li se radi ta operacija ovdje ili ne. Uglavnom, ona mi je preporucila tu vrstu operacije jer odstranjuje manji dio grlica i primjerenija je zenama koje nisu radjale. Onda je uradila kolposkopiju i zacudila se da ono sto je „vidjela“ nije odgovaralo nalazu biopsije. Rekla mi je da ne vidi tako velika „ostecenja“ i da ne bi bilo lose da ponovimo Papa i da na patologiji ponovo pogledaju bris biopsije da bih bila sigurna da je sve kako pise prije nego odem „pod noz“. Papa je ponovo bio CIN 1 na 2, a na patologiji su opet pogledali bris i izjavili da „stoje iza svog nalaza“. Naravno, to nisam dobila napismeno, samo mi je receno da kod mene nije klasicno ostecenje koje pocinje na povrsini i ide prema unutra, vec se nalazi u zlijezdama i ide prema vani, pa zato Papa ne pokazuje tako velike promjene. U svakom slucaju, ako je stvarno bilo tako, onda je definitivno na vrijeme sve otkriveno i zahvaljujuci vise sreci nego pameti S druge strane, to je znacilo da „omca“ vise nije mogucnost, vec da se mora raditi klasicna konizacija, s obzirom da se odstranjuje veci dio grlica nego sto „omca“ to moze. Elem, to je sve trajalo do kraja decembra i onda sam napokon prvi radni utorak u novoj godini otisla na „komisiju“ na GAK. Tamo vas sve zajedno smjeste u sobicu 3 sa 3 obucete one njihove zelene skute i cekate red. Mene nisu pregledali, samo sam dala nalaze i rekli su mi da nazovem ili dodjem nakon ciklusa da dogovorim termin za operaciju. U medjuvremenu sam se raspitala i receno mi je da je dr. Murtezic najbolji za te vrste operacija, pa sam se odlucila cekati njega da se vrati s godisnjeg. U medjuvremenu sam izvadila nalaze (krv, EKG, pluca) i bila kod interniste (takodjer na GAK). Naravno, cijelo vrijeme sam se nervirala i sizila zbog tolikog cekanja i odugovlacenja. Iscekivanje mi je bilo gore od svega. Samo sam htjela da se sve to vec jednom zavrsi. I onda, napokon, odem do doktora i on mi kaze da se dan poslije javim na prijem u bolnicu, te da ce operacija biti dan nakon toga. Rekao mi je da nece boljeti, da se ne plasim i da cu kuci dan nakon operacije. Tako je i bilo.. Primljena sam naredni dan, nakon dvosatnog cekanja na prijemnom (nase bolnice, znate vec kako to ide). Prvo vas vode u „pripremni odjel“. Naime, to je dio ginekologije u kojem su zene koje cekaju na operaciju. Moram reci da je GAK sad puuuuuuuuuno bolji nego prije. Bila sam presretna kad sam vidjela da se mogu i istusirati, u cistom i toplom!  Stvarno je uredno, toplo i sestre su ljubazne. U stvari, moram reci da su sve sestre koje sam imala priliku vidjeti bile ljubazne i profesionalne. I strucne, hvala bogu. Pravila su da nema unosenja hrane, cak ni „preko stele“ Jedino voce, sokovi, kafa i mozda keks ili tako nesto. Zbog zimskog perioda i gripa, nije bilo ni posjeta niti izlazaka iz odjela, pomalo kao vrlo udoban zatvor Ali tamo provedete samo taj prvi dan, pa nije strasno. Dobijete rucak (neku supu i pire) i poslije 2 nema vise klope (zbog anestezije), a piti mozete do 12 navece. U toku dana ce vas obici anesteziolog i postaviti neka pitanja o zdravlju, lijekovima i slicno. Dobicete laksative (dvije tablete i jedan cepic) da iscistite crijeva umjesto klistiranja (mada su neke zene radile i klistiranje, valjda zavisi sta doktor trazi). Mene su isprepadali tim ciscenjem, da neces moci izaci iz WC, da boli stomak i to, ali ja stvarno nisam imala problema ni bolova. Navece vam dadnu injekciju u stomak, za koju su mi takodjer rekli da boli, ali ni to nije bila istina u mom slucaju. Malko pecka kad je daju, sto je normalno, ali uopste ne boli. Stvarno nista strasno. Uglavnom, tako vam prodje taj prvi dan.. Eh da, obrijte se prije polaska u bolnicu, jer to provjeravaju. Dakle, totalno brijanje Bolje vi, nego sestraJ Ujutro ce vam dati famozni zeleni ogrtac i spakovacete sve stvari. Napomenite sestru da vam da naljepnicu da napisete svoje ime na stvarima (nemojte nositi nista previse, uloske i vlazne maramice, te toalet papir). Stvari ce vam donijeti sestre poslije operacije u „postoperativni odjel“. Mislim da je super da su razdvojili zene „prije“ i „poslije“ jer su iskustva razlicita i stvarno ne zelite slusati sve te price, preplasice vas, a velike su sanse da vama nece biti tako kao njima. Bar je to moje iskustvo. Sve ono sto su mi napricali poslije, ja nisam dozivjela Eh, dakle, u tom zelenom cudu cekate sestru da dodje po vas i vodi vas u operacioni dio. Tamo vam stave braunilu (to je ona mala igla putem koje vam daju infuziju poslije) i ne boli, stvarno. Kazem, sve sestre su extra strucne i ta ubadanja kojih se ja uzasavam (iskreno) su bila potpuno bezbolna. Onda cekate jos malo i vode vas u operacionu salu. Ja sam prvi put imala takvo iskustvo i sve mi je bilo cudno. U principu, kroz braunilu vam daju valjda narkozu i zaspete poslije par minuta. Pola sata kasnije vas probude i naredna dva sata (otprilike) lezite na intenzivnoj (to je u stvari sobica pored operacione sale). Zbog narkoze kunjate veci dio tog vremena. Prikljuce vas na infuziju, kroz koju dobijete i nesto protiv bolova, tako da nema nekih bolova. Otprilike kao kad trebate dobiti, nista strasno. Meni je jedino smetao pritisak u dnu stomaka, jer su mi stavili tri strajfne (gaze) i nisam bila sigurna da li mi se ide u WC ili mi samo smetaju te gaze To je najgori osjecaj koji sam dozivjela u cijelom procesu tako da mozete procijeniti da stvarno fizicki nije problem proci sve to. Nakon par sati prebacuju vas u „postoperativni odjel“, gdje vam donesu stvari i napokon se mozete obuci Stavite ulozak (gaze ostaju do narednog jutra) koji sestra povremeno provjerava, da ne bi slucajno previse krvarilo, i prespavate veci dio dana. Ja nisam imala mucnine niti sam povracala nakon narkoze. Osjecala sam se sasvim dobro. Navece opet injekcija u stomak i kroz braunilu neki antibiotik valjda. I za taj antibiotik sam cula da boli i pece, ali ja nisam osjetila ni mrvicu boli, stvarno. Stavise, ta tecnost je hladna i nekako mi je prijalo:S Smijete jesti, ali tesko da cete imati neki apetit. Ja sam pila dosta i jela sasvim malo taj dan. Naravno, ne smijete sjediti, nego ustajete iz kreveta onako „na stranu“ pa polako. Ujutro vizita, vade gazu (koje olaksanje) i kazu vam da mozete kuci Eh sad, tu se vracam na onaj spisak. Ne dajte im da odu dok ne ispitate sve! Ja nisam imala to iskustvo, ocekivala sam poslije neke instrukcije, ali bukvalno mi niko nista nije govorio. Samo da lezim i da za 15 dana nazovem neki broj zbog nalaza i poslije toga da se javim doktoru na kontrolu. Kad sam shvatila da mi niko nista nece reci, ganjala sam sestre i postavljala pitanja kako mi je sta padalo na pamet. Na osnovu toga, zakljucila sam da moram lezati najmanje 3 sedmice, smijem se tusirati, mogu normalno jesti, ali bolje laksu hranu jer se ne smijem naprezati u WC, krvarenje je ok (????).. I tako vas puste.. Da, prije toga vam naravno vade braunilu i ne boli! Ovo napominjem, jer su me i s tim isprepadali, a ja nisam ni skontala kad je zena izvadila. Gledala sam fino na drugu stranu, kontam osjeticu, kad ono nista. Samo cujem - Gotovo.. ;)
Ja sad imam milion pitanja, a nemam koga pitati, ali hvala bogu ima internet Inace pojma ne bih imala sta i kako.. Zato ovo sve i pisem.. Iako je kod mene malo tezi slucaj, naime odstranjen je malo veci dio nego inace, nadam se da ce moje iskustvo pomoci.. Danas mi je 8. dan nakon operacije i cijelo vrijeme sam pomalo krvarila. Ne puno, recimo kao neki pocetak menstruacije. I svaki dan je bilo manje. Danas krvarim malo vise i kako sam procitala (ako je tako stvarno) od 8. dana se tope i ispadaju savovi pa je to vjerovatno razlog. Cini mi se da je to slucaj i kod mene, sudeci po par grudvica. Cijelo ovo vrijeme nisam pila nista protiv bolova, jer nije bilo potrebe. Ponekad me pomalo zaboli stomak, ali ulazim u PMS pa mi je to normalno. Bole me ledja, naravno, od lezanjaJ Uglavnom se drzim savjeta o mirovanju, jer stvarno zelim da ovo prodje sto je bolje moguce, kako bih poslije mogla poraditi na djeciJ Nisam nikako sjedila, setam po kuci normalno, ali ne dizem nista tesko i ne radim nista zahtjevnoJ Prvih dana mi je bilo lakse stajati nego lezati, ali sam se i brzo umarala, pa se vrtim iz dnevne u spavacu i iz spavace u dnevnu sobu Bas sam oduzila s ovim pisanjem, nadam se da ce vam moje iskustvo pomoci.. Javim se poslije sa novim informacijama Ako mi ko zna reci sta mogu ocekivati u narednim danima, bicu zahvalna Jos samo da napomenem da su mi svi rekli da ne uzimam previse preparata za jacanje imuniteta u isto vrijeme. Bolje je periodicno ih mijenjati. Trenutno sam na Centravitu, Maticnoj mlijeci i Ekomeru. Caj od kunice je dobar, neven takodjer, i cikorija. Sve imate u prodavnici Badem. Veliki pozdrav..
|
|
|
|
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
bas si si dala truda da ovo napises 
nadam se da ćete me uputiti i ohrabriti, zaista mi je potrebno...
