Hanady RR
|
nedano se na FB pojavio status o tetkama...samo kratak, sažet ali naravno lijep. jednu sedmicu posvetila sam svojoj tetki, najdražoj, jedinoj maminoj sestri koja noćas u 3 i 30 ponovno sjeda na autobus i odlazi u daleku zemlju. iduće godine ponovo je čekam...a ove godine rekla mi je da budme bar upola tetka kao što je ona nama bila...ja se nadam da biće još mnogo godina. večeras sam pornašla ostatak nedavno postavljenog statusa...jedna ženska osoba svojoj ga tetki napisla i podjelila sa svima nama na FB koji imamo tetku-maminu sestru. Evo ja ga večeras prenosim u cjelosti. Tetka kreće iz četvrte, a koči u mjestu Tetka je sestra tvoje majke. Tetka je posebna kategorija. Tetka je nekako, kao dodatna majka. Ona je sestra tvoje mame. Malo opuštenija i luckastija verzija ženskog autoriteta. Tetka je obična žena koja... postane nadnaravno biće u momentu kad se ti rodiš. Neko ko autentično i bezuslovno voli, poštuje, vjeruje u tvoju ispravnost i nepogrešivost. Tetka daje podršku, hrabri, gura, podstiče, kreće iz četvrte, a koči u mjestu. Tetke se bave djecom s one ljepše strane. Roditelji su zaduženi i za ono što djeca ne vole: tjeraju vas da jedete, perete zube, idete u školu, da ne kasnite. Tetka je zadužena da život učini lakšim. Svaka Tetka je neponovljiva na svoj način. Imala sam Tetku. Imala, jer je više nemam. Ali sam je imala dovoljno dugo da znam da je ta uloga jedna od najvažnijih koje možeš dobiti u životu. Moja tetka je mene čuvala. Vodila me u zoološki vrt i za mene osvojila zlatnu ribicu na vašaru. Stajala je neprekosnoveno pored mene i kada sam letjela i kada sam padala. Ako me ponekad moja rođena majka nije razumijela, samo i isključivo zbog silne materinske ljubavi, moja Tetka je bila tu. Čuvala je moje tajne onako kako samo tetke znaju. Za nju ja sam uvijek bila i ostala Ona koja ju je prva učinila Tetkom. Izgubiti nju bilo je isto kao izgubiti majku. Onu dodatnu, zamjensku. Gledam slike. Moja Tetka i Ja. Iste bijele haljine. Dva ista bijela i pomalo smiješna ljetna šešira na glavi. I isti luckasti osmijeh dok poziramo. Zatvorim oči i vidim je kako stoji iza moje mame. Mama me ruži. Žestoko. A ja se jedva suzdržavam da ne prasnem u smijeh, jer tamo iza njenih leđa je moja Tetka, koja se krevelji i pravi grimase. Pomirišem vazduh. Tetka pravi slatko od lubenica. Koje jedino ja hoću da jedem, ali ona ga pravi, jer ja sam najvažnija na svijetu. Tetka plete kapu. Samo za mene, i to sa šarama kakve ja hoću. Kupuje najluđe stvari, i ima savršen izgovor. Ona je Tetka. A Tetke služe samo i isključivo da razmaze djecu. Tetke su ono dodatno naručje u kome si uvijek dobrodošao. Broj telefona koji možeš okrenuti čak i onda kada nikoga drugog ne smiješ nazvati. Tetke su posebna sorta. One su nekako napola tvoja majka, a napola ti. Nedostaje mi moja Tetka. Nedostaje onako kako ti nedostaje najbolji prijatelj kad ode. Jer ljubav koju ti da Tetka ima jednu drugačiju boju. To je ljubav koju samo Tetka može da ti da. Nedostaje mi moja Tetka. Nedostaje jer silno želim da joj kažem da sam sada i ja Tetka. Dobila sam životnu ulogu, koja je golema. Sada ja imam odgovornost da nekoga razmazim. Da mu budem najvažniji i najodaniji saveznik. Da se kreveljim iza leđa moje sestre, a njegove Majke, dok ga ona bude ružila. Da mu čuvam tajne. Da čuvam njega. Da budem dopunska majka, nekome ko nije moje dijete, ali je dijete moje sestre. Da. Sada sam ja Tetka. I samo se nadam da ću uspješno i veličanstveno odigrati tu najvažniju ulogu u životu. Onako kako ju je u mom životu odigrala moja Tetka. :D
< Poruku je uredio Hanady RR -- 2.10.2010 22:54:07 >
_____________________________
''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.'' H- 25.6.2006 F-12.2.2009
|