malena sharena -> RE: Izgubljeni roditelj...... (22.3.2010 23:02:33)
|
Bas veceras da naletim na ovu temu [sm=smiley19.gif] Moj babo je preselio na bolji svijet prosli cetvrtak. Obicno se cujemo telefonom navece kad uspavam dijete ako ga nisam stigla nazvati u toku dana. Noc ranije ga nisam nazvala, imala sam vremena, ali sam kontala, ma hajde zvacu ga sutra. Naredni dan je bio prelijep, suncan, vratila sam se iz set_nje s bebom, a on zove na telefon, pricali smo o nekakvim prevarenim zirantima (kako se covjeku gluposti urezu u memoriju). Nekoliko sati nakon toga zvoni telefon, vidim broj nasih komsija na vikendici, odmah sam znala iako mi nisu rekli, samo su mi kazali da je otisao u hitnu. Kao da mi je neko cijelu zgradu stavio na tih pet kvadratnih centimetara na prsima, toliko me je stislo. Kontam, idem klanjati aksam pa cu onda zvati da vidim sta se desava, jer znam da poslije necu imati snage i poslije namaza zamolim Boga da sve bude uredu s mojim babom, a osjecam da ga vise nema. I nije ga bilo. Toliko me grize sto sam nekad bila odbojna, nervozna, ljuta, sto sam u sebi svasta pomisljala, sto ga nisam pazila bolje i vise iako sam mogla (pogotovo u zadnje vrijeme), sto ga nisam razumjela niti sam to pokusavala, sto sam bila nadmena i ohola, sto nisam cijenila sve sto je ucinio u zivotu za mene. Da mi nije nista drugo do zivota dao trebam mu biti do neba zahvalna, a kamoli sto me je pazio, volio i ispunjavao sve moje zelje. Dobri moj babo. Djeca su uvijek nezahvalna i nikad ne znaju uzvratiti svu ljubav i paznju svojim roditeljima.
|
|
|
|