|
hanabanana -> RE: kad dijete ukrade ... (13.4.2010 10:51:18)
|
Hanady, ja ne bih sudila tako prestrogo.
Moj muž nikada ništa nije našao na mjestu gdje sam mu rekla da pogleda, ja sam našla uvijek. To nam govori da je moj muž površan.
On: Gdje su Hanine pape?
Ja: u ruksaku.
On: Nema
Ja: Evo ih.
On je gledao u ruksak, ali on ih nije vidio. To je ruksak u koji može stati par stvari, nije torba Sport Billy-ja, ali moj muž pape nije vidio. Jednostavno je takav.
Ali da nema mene, onda bi izvadio sve stvari iz ruksaka, i našao bi pape svakako.
Postoji i druga mogućnost...njenoj malenoj se očito svidjela kutija za nakit ( možda ne toliko sadržaj kutije ) da ju je uzela sobom. Vrlo lako moguće da je izvadila iz ruksaka kada je došla kući da bi se igrala s njom, te da je kasnije vratila u ruksak.
Dakle, možda je zato tvoja prijateljica nije vidjela kada si joj ti skrenula pažnju na to da kutije za nakit nema.
I postoji treća mogućnost, ova koju si ti uzela kao prvu.
Ali stvari nisu uvijek onakve kakvim nam se na prvu čine.
Jer vidi, da je ona htjela štititi svoje dijete, ne bi te nazvala i rekla da je našla kutiju.
Ili misliš da bi??
A vezano za temu....ja nikada ne bih postidila svoje dijete.
Dijete mora znati da je uzimanje tuđe stvari bez pitanja ( a bombone su tudja stvar takodje ) je nešto što nije dobro, nije društevno prihvaćeno i što ja neprihvatam. S toga, želim da dijete zna da je krađa loša, da nosi puno ružnih posljedica, i da treba znati da ne smije krasti zato što je to loše, a ne zato što će se osjećati posramljenim.
Jer, posramljeno će biti samo ako ga se u krađi uhvati, a šta ako ga ne uhvate?!
Isto tako bih prije svega pokušala dokučiti razloga zbog kojih je moje šestogodišnje dijete ukralo bombone u prodavnici? To mora biti signal za nešto.
Djeca nemaju samokontrolu, ona je tek godinama stiču.
|
|
|
|