|
Latinka -> RE: Porodiliste Jezero (8.3.2013 11:18:57)
|
I ja sam imala sekciju u januaru prošle godine. Nikako mi se nije dalo da ovo napišem, evo sad ću valjda uspjeti.
Prvo su me zaboravili. U nedjelju došla u bolnicu, a u ponedjeljak sam imala dogovorenu sekciju. U 8h su mi rekli da obučem njihovu spavaćicu, stvari iznijela na hodnik. U 10.30h je došla u moj krevet druga žena, tako da sam i ja morala na hodnik. E onda sam u 12.30h otišla do glavne sestre, da bi mi ona rekla da su sekcije za taj da gotove i da su mene sigurno zaboravili. I bila je u pravu. Elem, pozvali me i sve se završilo kako treba, hB.
Međutim, na intenzivnoj sam bila u sobi sa ženama koje su imale neke operacije (ne porodilje), i čim sam se probudila, pitala sam za bebu, ali niko, baš NIKO mi nije rekao je li sve OK. Samo: doći će vam pedijatar. Pa mislim šta možete pomisliti kad vam tako kažu. A pedijatar nikad nije došao/došla. Saznala sam da sam rodila zdravog dječaka iza 20h kad me MM nazvao na njihov telefon da vidi kako sam.
Onda gore u sobi miris cigare svako veče. PUŠE na spratu gdje su novorođenčad! Katastrofa.Kad smo nas tri u sobi pomenule to glavnoj sestri, sav njen odgovor je bio: pa neću ja sad ovdje izigravati policajca i tražiti ko puši! Četvrti dan su mog I.odnijeli ujutro na kupanje i presvlačenje oko 7.30h i više nikako nisu dolazile do mene. On je već dojio, ali treba ga presvući. On vrišti, ja sam čak i na hodnik sa njim izlazilane ginekološke sestre kažu: sad će doći neka babica-babice nema. Kad je došla posjeta, ja sam kroz staklo plačući objašnjavala mojima i MM da mi djete nije presvučeno već više od 7 sati. E, onda sam imala gotivu do kraja smjene: ustrčale se oko mene sve.
Da ne govorim da mi niko nije pokazao kako beba treba dojiti. I.je navukao sebi mlijeka već u srijedu i, naravno, odmah raskrvario bradavice. E, onda su dvije babice u dvije smjene dale različita mišljenja oko dojenja:jedna je rekla da nikako ne smije dojiti-nagutaće se krvi, a ujutro je druga rekla da to nema veze.
U petak nam je oko 6h ušla sestra od nekih 19godina govoreći da treba "glavna" vizita doći to jutro i da odmah ustanemo i zategnemo krevete i sklonimo sve oko kreveta, toliko da se sve cakli. Odmah! Bukvalno sam se naglas nasmijala, ustala i otišla se umiti, vratila se i legla ponovo. Valjda sam i zaspala na 5 minuta (po noći nisam nikako spavala-nijednu noć), i cimerke su mi kasnije rekle kako je ta ista med.sestra došla kod nas u sobu i kao odmahivala rukom na mene, zaboga miloga, kako mogu spavati-sad će vizita!
Isto to jutro pred izlazak kući, pedijatrica nalazi na I.nožici nešto poput bubuljice. Odmah rae nalaze, ali niko mi ništa neće da kaže, naravno da sam odmah posumnjala na MRSu. Odmah sam zvala MM, on mog dr. pa nekog pedijatra; svi zvali opet tu i pitali šta se dešava, a onda su meni sestre u sobu došle i bukvalno me naružile što smo digli toliku frku oko toga. Pa pobogu, to je tek rođeno djete!!! Šta su očekivale, da ću sjediti i čekati dok mi one ništa ne govore!? Hvala Bogu, sve se dobro završilo. Hvala Bogu!
Toliko o mom dugo očekivanom porodu i očekivanom lijepom iskustvu.
|
|
|
|