malasara
|
sretnica jesam :) i to prava zahvaljujuci dragom Bogu pa onda mojoj mami ja imam priliku da ostvarim svoj san, KROV NAD GLAVOM mama je zasluzna za vracanje nekretnone u ruke prijeratnog vlasnika, prihvatila se posla koji su advokati odbacili i rekli da nema nista od toga... uspjela je da izbori pravdu iako je bilo nemoguce, vlasnik zivio u kolektivnom smjestaju, nije mogao u svoje na svoje, takva je situacija bila. sada je to sve 1/1 i prodaje se mami ce dati tu svotu novca a mamica meni sto se tice kuce.. trenutno zivim u privatnj kuci, s obzirom da sam rodjena i odrasla u stanu ocekivala sam promjenu na bolje, medjutim ja sam se razocarala kuca je napravljena 2002g i stvarno je super, 110 kvadrata je moj sprat gdje ja zivim, ima 2 duluma zemlje okucnice sa terasama, garazom, ogromnim vocnjakom.... ali... jako visoko je i dusu ispustim dok izadjem, i to jos lokacija je extra, iznad Zeljinog stadiona, kad poledi nema nacina da sidem odavde bilo gdje a ne na posao sto moram svako jutro i to djete nositi sasobom (nemam polozeno)... onda grijanje, to je opet posebna prica, plin - katastrofa mjesecni racun, lozenje vjecito nekakav nered po kuci, cadj, pepeo, drva, ugalj, donesi sve to , pa lozi, nedo Bog da djete naleti na kamin aaaaaaaaaaaaaaaa katastrofa... zimi cisti snijeg non - stop ode sve u vraga ako necistis, jesen poludih od lisca, nekako si odcepljen da se brines sam o sebi.. STAN - ljepota!!!! sve sto su moji roditelji uradili jeste da su promjenili radijatore i prozore, krecenje godisnje i to je to.... skola 20m od zgrade, granapi, trzni centar, 3 parka za djecu....... ja sam namjerno trazila kucu prije vjencanja jer sam mislila da je to vrh... medjutim... razuvjerite me ako mislite da grijesim, nekako mi se sa stanom sve cini jednostavnije
|