Želiš da odustaneš od takmičenja? Prije nego potvrdiš svoju odluku, upoznaj se s detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (23.04.-27.04.2018) prilikom dolaska na portal prepoznajemo i omogućimo ti nesmetano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.
Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku. Nastavkom korištenja smatra se da se slažete s korištenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".
Saznajte više!
e ovako je bilo i kod mene prosle sedmice. ja nemam nikakve reflekse pa kad se razvalim padam direkt na glavu ili na guzu. a ja se zavelesila niz stepenice i gledam kako mi se kcerka sredila kad samo pljuus. a obukla mlada neke lude najlonke klizaju se po ravnom a kamoli po stepenicama. i ja dok sjedim na stepenicama, boli guza, dok se malo oporavim skontam 'odvalila sam guzicu' pa me smjeh uhvatio a kako me desna strana vise bolila kontam kako cu na posao ako mi desni guz natekne a lijevi sljepljen pa opet zamislim kako bi to bilo pa u smjeh..
D-K garant svakakve percepcije slika sebi složiš u glavi evo i ja zamišljam takve guzove na poslu
_____________________________
''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''
hahahahahahahahaha ovo mi je trebalo nakon ovakve gungule na poslu a sto se tice padova tu sam prvak :) prvi koji je za pamcenja bas je: krenula ja da se upisem u pionire, ono svecanost u skoli pa na zakletvu, mama me sredila bijele stramplice, baka isplela djemper kao kaput stvarno rpedivan i sad bi bio in, i tako ja sva vazna reko idem ja sa bratom (3 godine stariji) do skole pa vi dodjite, kaze mama ne moze nas cekajte, i nekako sam moljakala i izmolila da nas pusti. E skola je pred nosom ali ima dva puta do nje, iza zgrade pa preko blata ili normalan put, i naravno mi smo preko blata, i brat kaze molim te pazi a ja sva vazna pa idem u pionire i posred blata trehnula, e brat je htjeo bjezati od kuce nije me smio vratiti mami takvu :))))))))))))))))
E ovako je bilo i sa mojim odlascima u skolu. Ne svaki put. A kako si opisala kao da si opisala put do moje osnovne skole u Svrakinom.
_____________________________
Naša ljubav Asja je došla 17.07.2008.g :-)
The best thing to spend on your children is TIME...
Ja sam jednom prilikom sjedila na klupi ispred osnovne skole,cekala drugarice i stalno neko dolazi i sjeda na klupu i ja se uvijek pomjeram,i pomjeram i tako nisam skontala da sam dosla do kraja klupe i tras na guzu
da nebi vise se ofirala sa svojim padovima evo samo jos jedan i necu vise :)
nedavno, ja na poslu, drzavna zgrada, puna ljudi i policije, i zamoli mene sefica da izadjem pred neku zenu da je uvedem jer nema licne, a na poslu imam neke cipelice koje nikad nisam obukla, i to jutro ih navucem jer su mi cizme prokvasile, i izadjem ja, sacekam zenu i krenuli prema mojoj instituciji, a cipele klizave uzas po onim plocicama, i u jednom momentu pricam sa zenom a u jednom na podu :), svijeta okolo uzas, ja skocila na noge i kao nista se nije desilo (a u glavi sam sebe zamisljala kako drugima izgledam onako na podu), kaze zena je li sve u redu :)
_____________________________
"Svi mi živimo pod istim nebom, ali nemamo isti horizont." - Konrad Hermann Josef Adenauer
Slična situacija kao tvoja, hodnik pun ljudi, svi nešto čekaju, ja u jednoj ruci nosim veliku knjižurinu , u drugoj neke kesice, ko magarče natovarena, ali bez štikle-nigdje. Penjem se lagano uz stepenice , ali sad više nije peta nego pomodarski "špic" na čizmama, predugačak brate...zape mi stepenica naprijed, a ja opet nagonski širim ruke (kese lete na sve strane, jedva sam ih pokupila, gdje ih sve nije bilo), ukočene noge ispružene iza mene, na licu izraz , i što je najgore kod mojih takvih padova ja ostanem par trenutaka u tom X položaju od šoka, taman da i oni što nisu vidjeli mogu stići da sve dobro skuže...ne smijem se okrenuti prema ljudima, znam da svi gledaju, pokupi prnjice, sagni glavu i što prije iza ćoška, samo da ne osjetim onaj pogled ljudi..
_____________________________
...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:) Odjednom je sve dobilo boje...
Slična situacija kao tvoja, hodnik pun ljudi, svi nešto čekaju, ja u jednoj ruci nosim veliku knjižurinu , u drugoj neke kesice, ko magarče natovarena, ali bez štikle-nigdje. Penjem se lagano uz stepenice , ali sad više nije peta nego pomodarski "špic" na čizmama, predugačak brate...zape mi stepenica naprijed, a ja opet nagonski širim ruke (kese lete na sve strane, jedva sam ih pokupila, gdje ih sve nije bilo), ukočene noge ispružene iza mene, na licu izraz , i što je najgore kod mojih takvih padova ja ostanem par trenutaka u tom X položaju od šoka, taman da i oni što nisu vidjeli mogu stići da sve dobro skuže...ne smijem se okrenuti prema ljudima, znam da svi gledaju, pokupi prnjice, sagni glavu i što prije iza ćoška, samo da ne osjetim onaj pogled ljudi..
hahahahahahha ti fakat predobro znas opisati, ja uvijek nekako previse nebitnih informacija dam
_____________________________
"Svi mi živimo pod istim nebom, ali nemamo isti horizont." - Konrad Hermann Josef Adenauer
Nekad 2005 kod nas u hercegovini zapadao snijeg nenormalno blokirani bili skroz,mislim takav snijeg je u bosni normala al kod nas havarija..ja imala neke mocne cizme iz norveske a sva moja raja one klasika zimske za nase uvjete,elem to trajalo par dana i svi imali padova i lomova sem mene Taman se poceo topiti i ona bljuzga bila i podjemo mi na kavu ja obujem neke obicne cizme ono kao prosla opasnost e malo sutra tresnem ja niz jednu stranu isad me dupe boli kad se sjetim al da stvar bude gora odnekud se pojavi auto nasta vriska ne znamo moze li covjek zakociti a ja kako se histericno dizem jos vise se kotrljam jer je klizavo,auto koci al proklizava,ja vristim majko mila poginut cu skoci ovaj jedan prijatelj i uspije me povoci u obliznji jarak,nastavak pokusajte zamisliti sva peksina i izgrebana al ziva...od tad kad vidim snijeg na tv-u sve me trnci prodju
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
, u drugoj neke kesice, ko magarče natovarena, ali bez štikle-nigdje. Penjem se lagano uz stepenice
, ali sad više nije peta nego pomodarski "špic" na čizmama, predugačak brate...zape mi stepenica naprijed, a ja opet nagonski širim ruke (kese lete na sve strane, jedva sam ih pokupila, gdje ih sve nije bilo), ukočene noge ispružene iza mene, na licu izraz 
, i što je najgore kod mojih takvih padova ja ostanem par trenutaka u tom X položaju od šoka, taman da i oni što nisu vidjeli mogu stići da sve dobro skuže...ne smijem se okrenuti prema ljudima, znam da svi gledaju, pokupi prnjice, sagni glavu i što prije iza ćoška, samo da ne osjetim onaj pogled ljudi..
Taman se poceo topiti i ona bljuzga bila i podjemo mi na kavu ja obujem neke obicne cizme ono kao prosla opasnost
e malo sutra tresnem ja niz jednu stranu isad me dupe boli kad se sjetim al da stvar bude gora odnekud se pojavi auto nasta vriska ne znamo moze li covjek zakociti a ja kako se histericno dizem jos vise se kotrljam jer je klizavo,auto koci al proklizava,ja vristim majko mila poginut cu 
skoci ovaj jedan prijatelj i uspije me povoci u obliznji jarak,nastavak pokusajte zamisliti sva peksina i izgrebana al ziva...od tad kad vidim snijeg na tv-u sve me trnci prodju
