miric
|
Ko u RS vodi kampanju za ukidanje prava na abortus
 Konzervativci i crkva „ispituju" teren
PIŠE: Milkica MILOJEVIĆ
Rasprave o abortusu, stare koliko i ljudski rod, ovih dana ponovo su aktuelizovane u Republici Srpskoj. Nacrt entitetskog Zakona o uslovima i postupku za prekid trudnoće, koji je trebalo da, konačno, pošalje u istoriju tri decenije star zakon bivše SFRJ, Narodna skupština RS nije usvojila. Na prijedlog skupštinskog Odbora jednakih mogućnosti, ovaj zakonski projekat Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS, upućen je na javnu raspravu. -Ovo je zakon koji se tiče hiljade žena i mladih parova, pa smo smatrali da o njemu treba da se izjasne ne samo 82 poslanika, nego i najšira javnost - kaže predsjednica Odbora jednakih mogućnosti Narodne skupštine RS, Ivka Ristić.
Građanima i građankama RS dat je rok od 60 dana da o zakonu kažu svoje, ali javna rasprava još nije počela. Uzavrela politička situacija u BiH, očigledno je, bar na zvaničnom nivou, marginalizovala sve rasprave, osim onih koje se bave Dodikom, Lajčakom i Silajdžićem.
U suštini, predloženi novi zakon, ne donosi nikave bitne novine. Predloženo je da se, kao i do sada, do 10 nedjelja trudnoće ženi dozvoli da sama odluči, da li će zadržati trudnoću ili abortirati. Od desete do dvadesete nedjelje prekid trudnoće bio bi dozvoljen samo u izuzetnim slučajevima. Ako je ugrožen život i zdravlje žene, ukoliko postoji rizik po fizičko i mentalno zdravlje djeteta koje treba da se rodi ili je neželjena trudnoća rezultat silovanja ili drugog seksualnog zločina, prekid takve trudnoće nakon 10 nedjelja, može dozvoliti posebna komisija.
Ako bi bio usvojen u predloženom tekstu, novi zakon bi za maloljetne trudnice bio donekle liberalniji od postojećeg, jer poslovno sposobnim maloljetnicama, starijim od 16 godina, daje pravo da same, bez dozvole roditelja, odlučuju o prekidu trudnoće.
Upravo ova novina izazvala je najviše rasprava i među stručnjacima i u poslaničkim klupama.
-Ako je starijim maloljetnicama dozvoljeno da imaju ličnu kartu, da se udaju, zaposle i prema tome samostalno žive i odlučuju o drugim aspektima svog života, zašto bi im bilo uskraćeno pravo samostalne odluke u slučaju neželjene trudnoće - pita se ministar zdravlja dr Ranko Škrbić.
Konzervativci dižu glas
Mada javna rasprava o pomenutom zakonu još nije počela, medijska rasprava o etičnosti i opravdanosti abortusa, u RS već odavno traje.
U tim raspravama konzervativci su sve glasniji. Javno zalaganje za potpunu zabranu abortusa, koje je do prije nekoliko godina na našim prostorima bilo nezamislivo, preraslo je u pravu kampanju. Pristalice takozvanog ,,pokreta za život,, uvezenog sa američkog zapada, u RS su okupljene uglavnom oko Svetosavske omladinske zajednice nastale u krilu Srpske pravosalvne crkve. Rigidni stav, koji abortus izjednačava sa čedomorstvom, proteklih decenija glasno su zagovarali konzervativni katolički krugovi, dok je pravoslavno sveštenstvo o ovoj osjetljivoj temi uglavnom mudro ćutalo. Sve se svodilo na podrazumijevajuću istinu da je za sve hrišćane, pa i za pravoslavne, abortus teški, smrtni grijeh.
- Stav crkve već 2000 godina je isti i neće se promijeniti. Pravo žene na izbor ne može biti preče od prava djeteta na život. Svetinja života počinje začećem i zato se Srpska pravoslavna crkva protivi prekidu trudnoće, bez obzira na okolnosti pod kojima je plod začet- izjavio je nedavno genaralni sekretar Svetosavske omladinske zajednice u Banjoj Luci, sveštenik Vladislav Radujković.
Čak ni kada je trudnoća posljedica silovanja, niti kada ugrožava život žene, za svetosavce ,,prolajfiste,, to nije valjan razlog za abortus. Ako je trudnoća plod silovanja, ili ako se pretragama utvrdi da će dijete, zbog malformacija ploda, od rođenja imati teške deformitete, buduća majka o tome treba da razgovara sa svojim duhovnikom, i da potraži utjehu u vjeri, a ne rješenje u abortusu - samtra Radujković.
Pobornici prava na život u svojoj kampanji služe se metodama koje su do te mjere morbidne, da graniče sa mentalnim nasiljem. Na tribinama i u tv emisijama emituju video zapise u kojima ginekolozi pokajnici javno traže da im ,,gospod bog oprosti što su, ne znajući šta čine, na operacionom stolu pobili hiljade djece,, . U funkciji borbe za zabranu abortusa su i naturalistički snimci kiretaža, kao bi se ženama ,,pokazalo šta je u stvari abortus,,.
-Kada smo prikazivali dokumentarni film koji rasvjetljava postupak prekida trudnoće, žene su povraćale - hvali se sveštenik Radujković.
Aktivista pokreta za život iz Bijeljine, Velislav Mišura, otišao je čak i korak dalje ustvrdivši nedavno u emisiji RTRS-a da ,,farmaceutske kompanije koriste tijela abortirane djece za spravljanje krema,,.
Svoje pristalice, srećom malobrojne, prolajfisti imaju i među političarima. Kada je Narodna skupština RS, 18. oktobra raspravljala o Nacrtu Zakona o uslovima i načinu prekida trudnoće, diskusija je bilo raznih, ali su se poslanici bavili uglavnom ,,uslovima i načinom,, ne dovodeći u pitanje pravo žene na izbor. Izuzetak je bio poslanik SDS-a, advokat Ognjen Tadić, koji se založio za zabranu abortusa kao ,,legalizovanog ubistva,,.
Mit o bijeloj kugi
Nije isključeno da među domaćim političarima ima još onih koji se slažu sa Tadićem, ali se iz praktičnih razloga ne zalažu javno za zabranu abortusa, jer bi time rizikovali da izgube dobar dio biračkog tijela. Različita istraživanja i statistike pokazali su da je većina žena u fertilom dobu u RS imala bar jedan namjerni prekid trudnoće. Pošto je za začeće potrebno dvoje, može se prostom logikom zaključiti da je i većina odraslih muškaraca u RS, odgovorna za bar jedna abortus. Javno žigosati većinu svojih potencijalnih glasača kao ,, čedomorce i čedomorke,, ne bi bilo nimalo politički profitabilno.
Sličnom logikom rukovodi se, vjerovatno, i pravoslavna crkva, sa stavom da abortus jeste veliki grijeh, ali da taj grijeh, nakon pokajanja, može biti oprošten.
Nikoga nećemo isključiti iz crkve zbog namjernog prekida trudnoće - kaže sveštenik Vladislav Radujković.
Naravno, ako bi zbog abortusa vjernike i vjernice isključivali iz crkve, hramovi bi ostali prazni - prokomentarisao je jedan mladi banjalučki analitičar.
Ipak, istraživanje koje je u maju ove godine provela banjalučka Agencija ,,Partner,, pokazalo je šokantne rezultate. Za zabranu abortusa izjasnilo se više od 45 odsto ispitanika, dok je oko 48 odsto anketiranih bilo protiv takve zabrane. Autor istraživanja, psiholog Srđan Puhalo, tvrdi da je pitanje koje se odnosi na zabranu abortusa tek dio istraživanja koje je trebalo da pokaže koliko smo konzervativni.
-Vjerujem da među onima koji su se izjasnili za zabranu abortusa ima i muškaraca i žena, koji su se i sami odlučili na takav korak. Činiti nešto, a zalagati se da se to zabrani jeste nelogično, ali kada su stavovi u pitanju, tu nema mnogo logike. Jednostavno, ispitanici kažu ono što misle da je pozitivno. Dakle, čak i ako su nešto i sami činili, oni ne bi da se to zna, ako to nije društveno poželjno. Iz ovih rezultata može se izvesti samo jedan zaključak: da skoro polovina stanovnika RS smatra je ,,in,, biti konzervativan - komentariše Puhalo.
Na ovaj neokonzervativizam svakako su uticale i neprestane priče o padu nataliteta i bijeloj kugi, ali i površna pisanja pojedinih medija, koji potpuno neutemeljeno, za pad nataliteta okrivljuju abortuse, odnosno žene koje ,,neće da rađaju,, i državu koja im dozvoljava takav izbor. Iskustva zemalja u kojima je abortus zabranjen pokazuju, međutim, da takva zabrana ne dovodi do trajnijeg povećanja nataliteta. Jedino što se povećava je broj ilegalnih abortusa, te oštećenja zdravlja i smrtnost žena zbog nestručno obavljenog prekida trudnoće.
-Ako država želi da se bori za povećanje nataliteta, to sigurno neće postići zabranom abortusa. Pošto se u velikom broju slučajeva kao razlozi za namjeran prekid trudnoće navode siromaštvo i socijalna nesigurnost, mnogo bi djelotvornije bilo da se uvede neka vrsta plate ili penzije za ženu koja rodi i odgaji troje ili više djece - tvrdi banjalučka ginekologinja dr Vesna Ećim Zlojutro.
Za ovakvo rješenje sve glasnije se zalaže i Ministartvo za porodicu, omladinu i sport RS, na čelu sa ministrom Prokom Dragosavljevićem.
Pravo na izbor
Među onima koji se zalažu za pravo žene da slobodno odlučuje o tome kada će i koliko djece roditi, najglasnije su aktivistkinje ženskih nevladinih organizacija. One takođe tvrde da je potpuno besmisleno žene smatrati odgovornima za pad nataliteta.
-Kao jedina vlasnica svoga tijela, žena ima pravo da sama odlučuje o svojoj trudnoći. Kriviti žene za egoizam i tjerati ih da rađaju bez obzira na uslove krajnje je surovo. Niko ne misli kako je ženi koja mora donijeti tako tešku odluku kakva je prekid trudnoće - poručuje predsjednica NVO ,,Udružene žene,, Nada Golubović.
No ima i onih koji, pozivajući se na pravo na izbor, smatraju da je to pravo uskraćeno - muškarcima. Student banjalučkog Pravnog fakulteta, Dragan Dakić, sa grupom svojih maldih kolega, izradio je alternativni nacrt zakona o abortusu, kojim predviđa da o prekidu trudnoće ravnopravno odlučuju oba buduća roditelja.
-Muškarca niko ne pita da li želi, ili ne želi dijete a to je diskriminacija - kaže Dakić, tvrdeći da se ne zalaže za restriktivno niti konzervativno, nego za kranje liberalno rješenje, koje izjednačava prava mušaraca i žena.
Pitanje je, međutim, kako bi ovako zamišljena ravnopravnost polova funkcionisala u praksi. Može li budući otac silom natjerati buduću majku da abortira, ako ona odluči da rodi? Još teže je zamisliti suprotnu situaciju, kada je tata za, a mama protiv.
Kontracepcija, šta je to?
Na margini etičkih i političkih rasprava ostala su suštinska pitanja. Jedno od njih je zašto je abortus, iako rizičan po reproduktivno i duševno zdravlje žene, još dominantan metod kontracepcije i planiranja porodice i sopstvene budućnosti. Iako najstariji metodi zaštite od neželjene trudnoće datiraju još iz antičkog doba, a prva antibebi pilula odavno je proslavila 40. rođendan, u RS, prema zvaničnim podacima, čak 65 odsto parova ne koristi nikakve kontraceptive. Zbog čega se čak i bračni parovi, koji su saglasni da već imaju dovoljno djece, najčešće odlučuju za najprimitivniju i najnepozdaniju varijantu zaštite - prekinuti snošaj. Kada to ne upali ženi ostaje da se ,,očisti,, i - nastavi po starom. Neki psiholozi tvrde da je ovakva situacija posljedica toga što žene u brakovima i vezama nemaju dovoljno moći, jer o svemu, pa i o seksualnom životu, odlučuju njihovi partneri muškarci, a oni, opet, ne mare previše za kontracepciju. Posljedice se, naravno, prebijaju preko leđa žene.
Dr Miroslav Perenda, sa Klinike za ginekologiju i akušerstvo u Banjoj Luci najavio je nedavno da će ubuduće sve žene koje u ovu zdravstvenu ustanovu dolaze na abortus biti obavezne da ispune anketni listić i daju odgovor na čak 35 pitanja, kako bi se istraživanjem pokušalo proniknuti u tajnu ovakve prakse.
Ali, podaci koje prikupe anketari biće tek djelimični.
Prema statistikama, broj abortusa obavljenih na banjalučkoj Klinici u poslejdnjih 16 godina u stalnom je padu. Tako je 1991. godine evidentirano rekordnih 4.500 abortusa, gotovo jednako koliko i porođaja, da bi prošle godine taj broj opao na svega 475 namjernih prekida trudnoće. Sve češće, abortusi se obavljaju u privatnim ginekološkim ordinacijama, koje najčešće za to nemaju dozvolu, niti uslove koje je propisao zakon: operacionu salu sa anestezijom i transfuzijom. Ovako obavljeni abortusi nigdje se ne prijavljuju i ne evidentiraju, mada je i to zakonska obaveza.
-Moramo biti pošteni i priznati da uopšte ne znamo koliko se godišnje abortusa obavi u RS - kaže dr Perendija.
Unosan biznis
Presudan razlog zbog kojeg se privatne ordinacije, bez obzira na rizik, bore za pacijentice koje su se odlučile za najmerni prekid trudnoće je - novac. Abortusi su unosan biznis, slažu se i prolajfisiti i pobornici prava na izbor. Kada je trudnoća neželjena, nijedna cijena nije prevelika da se problem riješi uspješno, diskretno i na vrijeme.
Zato je pitanje koliko ozbiljno gnekolozi shvataju zakonsku obavezu, koja je novim nacrtom zakona naročito podvučena: da moraju ženama predočiti sve rizike namjernog prekida trudnoće, te sa njima temeljito porazgovarati prije konačne odluke.
- Ljekari moraju ženama, koje se nađu pred ovako teškom odlukom, posvetiti puno pažnje, a ne samo misliti na to koliko će zaraditi od abortusa - poručio je, bez uvijanja, sa skupštinske govornice ministar Škrbić, braneći zakon koji je osmislilo njegovo Ministarstvo.
No, dr Perenda tvrdi da ženu koja je odlučila da abortira nikakva upozorenja i nikakav razgovor ne mogu natjerati da se predomisli.
-U našoj praksi ne znam ni za jedan slučaj da je žena promijenila takvu odluku - kaže dr Perenda.
Za razliku od Republike Srpske, gdje je to poželjno, u liberalnoj Švedskoj ginekolozima je strogo zabranjeno da pacijentkinjama koje žele da urade abortus sugerišu da rode. Ljekar koji to uradi može završiti na sudu.
Ukorak s Evropom
Naravno, Republika Srpska, donosno BiH, nije Švedska, ali nije bogami ni Irska - jedina evropska država u kojoj je abortus potpuno zabranjen. Mada su neki mediji nacrt novog zakona o abrtusima u RS proglašavali krajnje konzervativnim, jer za razliku od većine evropskih ,,zabranjuje prekid trudnoće nakon 10 nedjelja,, a drugi ga opet krstili ,,nedopustivo,, liberalnim - ni jedno ni drugo nije istina! Ako se novi zakon usvoji kako je predložen, bićemo, bar u ovoj oblasti, ravnopravni sa većinom evropskih zemalja.
Istina, u većini evropskih država, uključujući čak i neke izrazito katoličke, kakva je Italija, abortus je dozvoljen do 12 nedjelja trudnoće. Kod nas je namjerni prekid trudnoće na zahtjev žene legalan samo do punih 10 nedjelja, ali, kako priznaju sami ginjekolozi, u praksi se taj rok često produži i do 12 nedjelja.
U Irskoj abortus nije dozvoljen, što obilato koriste avio kompanije, organizujući čarter letove za trudnice koje ovim poslom putuju u susjednu Veliku Britaniju. U posljednjih nekoliko godina u Irskoj su dozvoljene reklame za ovakva putovanja, što je ranije takođe bilo zabranjeno. Abortus je zabranjen i u Švajcarskoj, osim u slučaju kada je život majke ugrožen, dok je u katoličkoj Poljskoj namjerni prekid trudnoće dozvoljen jedino iz medicinskih razloga, a u vrijeme komunističke vladavine bio je dozvoljen na zahtjev žene.
U Španiji je od 1985. godine abortus dozvoljen do 12 nedjelja trudnoće, ali samo u slučaju silovanja, malformacije ploda ili opasnosti po život majke ili njeno mentalno zdravlje. U praksi je član o "mentalnom zdravlju" rezultirao abortusima na zahtjev žene jer su psihijatri spremni da rutinski potvrde da je mentalno zdravlje trudnice ugroženo.
Dok u Španiji ženama pomažu psihijatri, u Njemačkoj su im na usluzi aktivisti Crvenog krsta. Naime, Njemica može pristupiti abortusu do 12 nedjelja trudnoće, ali tek nakon što donese potvrdu da se prije odluke konsultovala sa svojim savjetinkom. Savjetnik može biti iz Crkve, Crvenog krsta ili lokalne vlasti. Papa je pozvao katoličke sveštenike da prestanu davati ove potvrde, jer Crkva ,,ne smije da bude saučesnik u abortusu,,. Ali, kad neće sveštenici, tu su crvenokrstaši koji nemaju takvih predrasuda.
U ostalim evropskim zemljama abortus je dozvoljen bez posebne procedure, a najliberalniji uslovi su propisani u skandinavskim zemljama. Tako u Danskoj abortusom završi svaka peta trudnoća.
Preventiva
I pobornici prava na izbor i konzervativci koji se zalažu za zabranu abortusa, slažu se u ocjeni da su edukacija i preventiva neophodni kako bi se smanjio broj namjernih prekida trudnoće i sačuvalo zdravlje žene. Ginekolozi upozoravaju da, nakon abortusa, žena ostaje sama sa sobom, iako u čak 40 odsto slučajeva, nakon ovako traumatičnog iskustva žene pate od depresije. Dosta su česte i tjelesne posljedice, od perforacije materice, do raznih infekcija, koje, ako se ne liječe na vrijeme mogu dovesti čak i do steriliteta. Posebno je opasno ako se prekine prva trudnoća, pogotovo u najranijoj mladosti, a dešavalo se da se na hirurškom stolu radi abortusa nađu čak i 12-godišnje djevojčice.
Zbog svega toga neophodno je da se abortusi, kad god je to moguće, izbjegnu.
Ali, različiti tabori, različito shvataju preventivu. Dok se ženske i omladinske nevladine organizacije zalažu za uvođenje seksualnog obrazovanja u škole i blagodeti kontracepcije i sigurnog seksa, crkvi je to svetogrđe. Upoznavanje sa opasnostima koje nosi abortus, za konzervativce je način da se žene ubijede da svako začeto dijete treba biti i rođeno, a jedina sigurna i dopuštena kontracepcija je - apstinencija.
|
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
