IZVORNA PORUKA: Blue rose RR

Ne mogu da vjerujem da to dijete je agresivno samo u obdaništu?
Šta je sa njim kod kuće, kako roditelji deverišu sa njim kada dođu sa poslu?
Očito je napušteno dijete koje traži bilo čiju pažnju, pa kako ne može/ne zna (što je razumljivo) ostvariti komunikaciju i druženje sa djecom uz igru, onda mora pristupiti agresivnim metodama...

Razumijem da se djeca porječkaju, da se udare slučajno, ali da se marišu kao veliki, i da ispoljavaju svoje frustracije na drugoj djeci.

Osnovno pravilo kod nas u porodici, naspram druge djece, jeste : nikada ne udari prva i nikada ne guraj nikoga. Ali kada je neko udari ODMAH MORA uzvratiti.
Ne tužakaj, nego opali po nogama ...

Prije svekog odlaska među djecu, svojoj kćerci držim lekciju:
1. Lijepo se ponašaj i igraj sa djecom,
2. Ne udaraj nikoga, pazi na malu djecu,
3. Ako te ko udari nammjerno, NE SMIJEŠ gurati, ali uzvrati udarac po nogama.

Kad su meni zadnji put servirali takvu rečenicu ja sam bila vrlo neljubazna te sam rekla da mene uopšte ne zanima dijete koje je udarilo moju H. Moje pitanje je vrlo jednostavno: Gdje ste bile vi kad se to desilo?!

Ne mogu da vjerujem da to dijete je agresivno samo u obdaništu?
Šta je sa njim kod kuće, kako roditelji deverišu sa njim kada dođu sa poslu?

Mislim da malenom iz Ajšinog vrtića nedostaje pažnja i da ga vaspitačice iznorišu. Možda im nije simpatičan, ili ne poznaju njegove roditelje, ili nisu dovoljno visoko pozicionirani ili...uglavnom maleni očajno traži pažnju a izgleda dobije sve osim toga.

Bilo kako bilo- nije nase da odgajamo tudju djecu ali stoji jedna stvar- moramo zastiti svoju.

IZVORNA PORUKA: škorpija

moj dođe u fazu kad me udari, od bijesa najčešće, kad mu nešto ne dam, ali mroam priznati da ja to ne tolerišem i uvijek dobije po guzi kad to radi. i stvarno sva manje imamo takvih ispada, nisam za batine, ali granica s emora negdje povući, a da ne govorim kako mene zaboli kad me glavom zvizne u zube ili nos.

sad je u fazi neće siperak da mu stavim kad treba jesti, vrišti, urliče, bjesni, je ja ga onda fino izvadim iz stolice i kažem mu ok onda nećeš ni jesti, nakon minut-dva opet vratim vratim u stolicu i bez pogovora pusti da stavimo siperak i jede, milsim to je banalan primjer ali nadam se da će nam to uspjevati i sa 3-4 godine

pritom mislim da je njegov nacin igre doista destruktivan...hocu reci, da uopste nema zelju da pravi nesto...tipa da slaze lego kockice, nego saceka da ja slozim...ili mi malo pomogne...i jedva ceka da to srusi...i to na takav nacin, da pokaze svu svoju snagu Ili recimo, u igraonicama redovno porusi ako imaju one staze za autice...vozice...tipa...uzme sine....digne preko glave i lupa od pod dok ne demolira tj. dok ne rastavi na sve dijelove

takav mu je odnoc prema svim igrackama