TEGLA OD KRASTAVACA

Kada vam se učini da gubite kontrolu nad svojim životom, kada 24 sata na dan nije dovoljno, sjetite se tegle kiselih krastavaca... i kave...
Profesor je stajao pred grupom studenata na satu filozofije i držao neke predmete iza sebe. Kada je sat počeo, bez riječi je podigao veliku, praznu teglu od kiselih krastavaca, stavio je na katedru i napunio lopticama za tenis. Potom je upitao studente da li je tegla puna. Složili su se da jest.

Zatim je profesor podigao kutiju punu kamenčića i usuo ih u teglu.

Blago ju je protresao. Kamenčići su se otkotrljali u prazan prostor između loptica.
Tada je ponovo upitao studente da li je tegla puna.
Opet su odgovorili da jest.

Sljedeća kutija koju je profesor uzeo, bila je puna pijeska. Kada ga je usuo, pijesak je, naravno, ispunio sve preostale šupljine u tegli. Pitao je još jedan put da li je tegla puna. Studenti su skrušeno odgovorili da jest.

Onda je profesor ispod stola izvadio dvije šalice pune kave i usuo ih u teglu. Kava je natopila pijesak. Studenti su se smijali.
'’Sada!'’, rekao je profesor, dok je smijeh zamirao, '’hoću da shvatite da ova tegla predstavlja vaš život. Teniske loptice su važne stvari u vašem životu: vaša obitelj, vaša djeca, vaše zdravlje, vaša vjera ... To su one stvari uz koje bi vaš život i dalje bio ispunjen, i kada bi sve drugo nestalo. Kamenčići su ostale stvari koje su važne: vaš posao, vaša kuća i vaš auto. Pijesak predstavlja preostale stvari. Male stvari.

Ako napunite teglu pijeskom, nema mjesta za kamenčiće i teniske loptice.
Isto tako je i u životu. Ako potrošite sve svoje vrijeme i energiju na male stvari, nikada nećete imati mjesta za one važne stvari.

Vodite računa o stvarima koje su ključne za vašu sreću. Igrajte se sa djecom.
Nađite vremena za odlazak liječniku. Izvedite suprugu na večeru. Uvijek će biti vremena da se očisti kuća i urade popravci. Prvo se pobrinite za teniske loptice - stvari koje su vam zaista važne. Utvrdite svoje prioritete. Sve ostalo je pijesak.'’

Jedna studentica je podigla ruku i upitala šta je predstavljala kava.
Profesor se nasmijao. '’Drago mi je da ste pitali. Nju sam usuo, da bi vam pokazao, da bez obzira koliko mislite da vam je život pun, uvijek ima prostora za šalicu kave sa prijateljem.'’

IZVORNA PORUKA: frenkoza

Jedna mala priča

Devojka je čekala voz u cekaonici jedne velike željeznice.
Posto je trebalo dugo da ceka, odlucila je da kupi knjigu kako bi prekratila vrijeme.
Uz knjigu kupila je i pakovanje keksa.
Smjestila se u VIP cekaonicu kako je niko ne bi uznemiravao.
S jedne strane nalazila stolica s keksom, a s druge jedan gospodin koji je čitao novine.
Kad je pocela da jede keks i gospodin je uzeo jedan. Iako šokirana,
nije rekla ni rijec, nastavljajući da čita knjigu.
U sebi je pomislila: sramota, da imam vise hraborsti vjerovatno bih ga opaucala…
Svaki put kada bi uzela jedan keks, gospodin pored nje bi takodje uzeo, ne obaziruci se na nju.
I tako su jeli i jeli sve dok u paketu nije ostao 1 keks. Djevojka pomisli: e baš da vidim sta će sad!!!
Gospodin uze poslednji keks i podijeli ga na dva dijela!
Ovo je zaista previše, uzdahnu djevojka, pojede svoju polovinu
keksa, pokupi svoje stvari i demonstrativno napusti čekaonicu.
Kad se malo ohladila zatovrila je knjigu i otvorila torbu da je ubaci u nju.

U tom trenutku u torbi je ugledala pakovanje keksa, netaknuto.
Postidjena, djevojka shvati da je sve vreme jela keks od gospodina
koji je sjedio pored nje a koji je, bez trunke sebićnosi ili nervoze,
podijelio i svoj poslednji komad s njom.

ZAKLJUCAK: Koliko smo puta u zivotu pojeli tudji keks, a da
to nikada nismo ni saznali?

Prije nego što dodjete do brzopletog zakljucka i eksplodirate od bijesa, OBRATITE paznju na detalje! Situacija često nije
onakva kao sto izgleda na prvi pogled!!!

IZVORNA PORUKA: milenium

mislim da ove priče nema,ima jedna slična al nije ta
ako ima izvinjavam se


Jedan je dječačić upitao svoju majku:

- "Zašto plačeš?"

- "Zato što sam žena" -odgovorila mu je .

- "Ne razumijem" – rekao je dječak.

Mama ga je samo zagrlila i rekla: "Nikad i nećeš"

Kasnije je upitao oca. "Zašto mi se čini da mama uvijek plače bez ikakvog razloga?"

- "Sve žene plaču bez ikakvog razloga" – bilo je jedino što je tata znao reći.


Dječačić je odrastao i postao muškarac, i još uvijek se pitao zašto žene plaču.
Naposljetku je nazvao Boga.
Kad ga je dobio, upitao ga je:

- "Bože, zašto se žene tako lako rasplaču?"

Bog odgovori:

"Kad sam stvarao ženu morala je biti posebna.
Dao sam joj ramena dovoljno jaka da nose svu težinu ovog svijeta, a opet dovoljno nježna da mogu pružati utjehu. Dao sam joj unutrašnju snagu da podnese porod i odbijanje koje joj toliko puta stiže od njezine djece.
Dao sam joj čvrstinu koja joj omogućuje da ide dalje kada svi drugi odustanu, i da se brine za svoju obitelj u doba bolesti i nevolje bez prigovora.
Dao sam joj osjećajnost da voli svoju djecu bez obzira na sve, čak i ako ju je njezino dijete veoma povrijedilo.
Dao sam joj snagu da nosi svoga muža kroz njegove pogreške i načinio je od njegovog rebra da bi štitila njegovo srce.
Dao sam joj mudrost da zna da dobar muž nikada ne bi povrijedio svoju ženu, ali povremeno testira njezinu snagu i odlučnost da postojano bude uz njega.
I napokon, dao sam joj suzu da je isplače.
To je samo njezino na korištenje kad god joj zatreba.
Vidiš, sine moj, ljepota nije u odjeći koju nosi, u njezinoj figuri, ili u načinu na koji se češlja.
Ljepota žene mora se vidjeti u njezinim očima, jer to je ulaz u njezino srce - mjesto gdje stanuje ljubav."

(ovo posvećujem za našu bebanu)