Anoniman
|
mozda ta srdzba, bijes i tuga, skupljena u jedno negdje jos u mom srcu lezi. Mozda jos od toga nisam oporavljena.Mozda cu nekom bit luda , paranoicna, ili samo normalna..,Nije dugo prosla da sam se udala, i nasla sam sliku od njegove bivse u ladici, pala je svadja, mozda i psovke...moj bijes pretvorio se u tugu, mrznju, rece mi da je zaboravio, da nije ni znao da su tu...inace je zaboravan i sto se tice ladica, papira neuredan...nije proslo dugo slucajno na letim na njeno ime u pretrazivacu, na compj. Boze citav svijet mi se srusio. Onako bunovnog sam ga razbudila, od suza nisam vidjela od bijesa nisam razmisljala...pokuso je da me smiri, dodirne , udarala sam ga da me pusti...gadio mi se i on, i zivot koji sam se bi pripremila...plakao je ko godina , taj dan i tu noc u krevetu, pitala sam se samo zasto? Pitala sam ga samo zasto? da li to zasluzujem poslije pet godina poznanstva, je li mi to vjencani dar nakom par mjeseci braka... Da skupim snage uspijela sam , ili po nekom nisam bila dovoljno hrabra, nisam htjela da odustanem,. Koliko se opet vrati ta slika i pitanje zasto, koliko me to cak u odnosu s njim kocilo, koliko puta i danas se sjetim i pitam, zbog cega? Dali je to bila samo ljudska znatizelja, kao sto je imam i ja pa nekad na FB potrazim neke ljude cisto da vidim na sta lice sada... da li je bila znatizelja ili nesto vise? Oprostila jesam, necu to nikad zaboravit. I sad kad se sjetim, zgadi mi se sve...
|