IZVORNA PORUKA: skorpija7

Draga moja ja sam u braku sa covjekom koji ima dijete iz prvog braka,a nas dvoje nemamo djece.Ja te u potpunosti razumijem jer meni se ponekad cini da bas to njegovo dijete ne mogu gledati ocima i to on njega vidja samo po dva sata u dva dana sedmicno.Ja sam svjesna da bi bilo ispravno da ja to dijete zavolim i da se prema njemu ponasam normalno,da dijete nije nista krivo,da je dijete samo dijete,kad pomislim bilo sta drugo strah me je Boga,ali ja ne mogu protiv sebe.Moram naglasiti da dijete nikad nije osjetilo s moje strane bilo kakvo odbijanje,cak sta vise voli me nenormalno,kad je kod nas hoce da bude samo samo sa mnom,da se igra samo sa mnom,ako sam slucajno u skoli ili na poslu place,trazi me,znaci ja nikada ta svoja osjecanja nisam pred djetetom pokazala,ali sve me nervira sto se tice tog djeteta.
Moram da napomenem da je njegova majka meni toliko zla nanjela da ja ponekad kad pogledam u to dijete i padne mi na pamet ko mu je majka hocu da poludim.
Potpuno te razumijem da ne mozes to dijete nikad voljeti kao svoje jer to nije tvoja krv,i ja uvijek kazem da ja kad rodim dijete,a to ce biti uskoro,nikada ne mogu smatrati da moje dijete ima brata,jednostavno ne mogu,to nije moje,jos plus ne zivi sa nama i nikad ne bih pozeljela da zivi.
Moj muz sve ovo zna,ja to od njega ne krijem,on me ne razumije,i on kaze dijete je samo dijete,ali mene nervira sam cinjenica da on ima dijete sa nekim drugim,a kamoli sta drugo.
Ja radim sve da bih ocistila svoju dusu i da ne bih razmisljala ovako i to traje par dana,ali se sve ovo opet vrati.U zadnje vrijeme sam odustala.Cak sta vise pocela sam izbjegavati da budem kuci kada je to dijete ovdje,osjecam se bolje.
Ocigledno je da ti ja ne mogu bas mnogo pomoci jer sam u skoro istom problemu,ali nadam se da je lakse kad vidis da nisi jedina koja gaji takva osjecanja i kojoj se desavaju slicne stvari u zivotu.Smatram samo bi razgovor i stalna komunikacija tebe sa tvojim muzem popravila stvari koliko toliko.Veliki pozzz

IZVORNA PORUKA: noaa

meni je jasno da mozes mrziti svekrvu napornu komsinicu,muzevu bivsu,nekog tko te povrijedio al da zena-majka moze mrziti djete bilo cije e to mi nije jasno

IZVORNA PORUKA: noaa

meni je jasno da mozes mrziti svekrvu napornu komsinicu,muzevu bivsu,nekog tko te povrijedio al da zena-majka moze mrziti djete bilo cije e to mi nije jasno

ali mrziti dijete, neko...bilo koje, bilo cije.....  

IZVORNA PORUKA: noaa

ajd bona fatimice vidis da sam navela nemoguc primjer "mrziti svekrvu"

IZVORNA PORUKA: noaa

nemoj da idemo OT mi se zezamo al netko nece pa ce opet bit svasta

IZVORNA PORUKA: frenkoza

moja mama 2 djece
njen muz 3 djece
zajednicke djece nemaju mada smo ih uvijek sve petero nagovarali da nam rode jedno zajednicko

sve funkcionise perfektno (mada smo se sad i razisli jer smo se poudali i pozenili ), ali prije smo zivjeli svi skupa... kljuc uspjeha je taj sto su moja mama i moj ocuh ( usput jako ruzna rijec za tako divnog covjeka) zamijenili za djecu... tj. on se brinuo o nama mi smo mu bili prioritet, a mama o njegovoj djeci - oni su joj bili prioritet... i sve je funkcioniralo ekstra i dan danas funkcionise... kad me neko pita kolko imam brace i sestara ja kazem iz srca 3 brata i sestru jer ih zaista iskreno tako osjecam.... ginemo jedni za druge i vezani smo strasno i niko mi ne moze reci da to ne moze uspjeti jer moze - samo treba dobra volja.... nekad mi je brat od ocuha blizi od mog rodjenog jer smo generacija i nekako se bolje razumijemo i imamo vise zajednickih tema....

zamisli rodiš djete i umreš i tvoj muž nađe drugu ženu a ona tako prema tvome djetetu...ja kad bih umirala molila bih muža da mojoj djeci nađe ženu koja će ih pomilovati i pružiti sve ono što ja nisam.

IZVORNA PORUKA: Hanady

aha...ja došo 

al šalu na stranu...ja bih se sad sa vama zezala da malo iz ovoga svoga sivila pobjegnem ....no pročitah post škorpije7 i baš mi nešto tuga...žao mi tog djeteta ni krivog ni dužnog.
Meni je jasno da je teško prihvatiti činjenicu da je onaj koga voliš imao život prje tebe u kome je bila ljubav i kao plod iste rodilo se dijete. međutim nikako mi nije jasno kako se pomiriš sa činjenicom da budeš druga u nizu ako nemožeš da prihvatiš djete. sve se to znalo i prije braka...i kao o svim ozbiljnim stavrima o kojima se reba razmišljati prije braka o ovj činjenici postojanja djeteta treba posebno voditi računa.

recimo ja ne mogu da mrzim nikoga ko je dio moga muža...sva njegova familija je sada i moja...ipak sve je to jedna krv...i kako voljeti muža koji ima dijete iz 1 braka a nevoljeti to djete. To što neko u njemu vidi tu 1 majku je baš bezveze...pogledaj pozitvno i traži u njemu oca njegovog koga voliš.

A sad da tvoje djete koje treba da se rodi ne smatra ga bartom ...strašno. pa zamisli porđu godine i djeca se upoznaju i zaljube...šta onda. baš treba biti snažna osoba da sve ovo izdevera al mislim da dijeca u ovim primjerima baš ispaštaju i netreba im ništa pokazati djeca imaju ''' čulo'' oni to savršeno dobro osjećaju...što mene u ovoj priči baš rastužuje.

zamisli rodiš djete i umreš i tvoj muž nađe drugu ženu a ona tako prema tvome djetetu...ja kad bih umirala molila bih muža da mojoj djeci nađe ženu koja će ih pomilovati i pružiti sve ono što ja nisam.

IZVORNA PORUKA: ziki

Bože dragi sačuvaj djecu, nevinu i dobru. Kakvih sve ljudi ima   Ja stvarno ne mogu da shvatim kako ljudi ulijeću u brak grlom u jagode, bez da sve izvagaju.... mi smo se 9 godina zabavljali, volim ga više nego sebe a kad je trebalo da se uzmemo premrla sam od straha, al opet to sam ja.

IZVORNA PORUKA: skorpija7

Draga moja ja sam u braku sa covjekom koji ima dijete iz prvog braka,a nas dvoje nemamo djece.Ja te u potpunosti razumijem jer meni se ponekad cini da bas to njegovo dijete ne mogu gledati ocima i to on njega vidja samo po dva sata u dva dana sedmicno.Ja sam svjesna da bi bilo ispravno da ja to dijete zavolim i da se prema njemu ponasam normalno,da dijete nije nista krivo,da je dijete samo dijete,kad pomislim bilo sta drugo strah me je Boga,ali ja ne mogu protiv sebe.Moram naglasiti da dijete nikad nije osjetilo s moje strane bilo kakvo odbijanje,cak sta vise voli me nenormalno,kad je kod nas hoce da bude samo samo sa mnom,da se igra samo sa mnom,ako sam slucajno u skoli ili na poslu place,trazi me,znaci ja nikada ta svoja osjecanja nisam pred djetetom pokazala,ali sve me nervira sto se tice tog djeteta.
Moram da napomenem da je njegova majka meni toliko zla nanjela da ja ponekad kad pogledam u to dijete i padne mi na pamet ko mu je majka hocu da poludim.
Potpuno te razumijem da ne mozes to dijete nikad voljeti kao svoje jer to nije tvoja krv,i ja uvijek kazem da ja kad rodim dijete,a to ce biti uskoro,nikada ne mogu smatrati da moje dijete ima brata,jednostavno ne mogu,to nije moje,jos plus ne zivi sa nama i nikad ne bih pozeljela da zivi.
Moj muz sve ovo zna,ja to od njega ne krijem,on me ne razumije,i on kaze dijete je samo dijete,ali mene nervira sam cinjenica da on ima dijete sa nekim drugim,a kamoli sta drugo.
Ja radim sve da bih ocistila svoju dusu i da ne bih razmisljala ovako i to traje par dana,ali se sve ovo opet vrati.U zadnje vrijeme sam odustala.Cak sta vise pocela sam izbjegavati da budem kuci kada je to dijete ovdje,osjecam se bolje.