Želiš da odustaneš od takmičenja? Prije nego potvrdiš svoju odluku, upoznaj se s detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (23.04.-27.04.2018) prilikom dolaska na portal prepoznajemo i omogućimo ti nesmetano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.
Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku. Nastavkom korištenja smatra se da se slažete s korištenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".
Saznajte više!
nisi me shvatila, ne smeta ni meni dijete al bi se pribojavala kakva bi maćeha bila, bojala bi se da li ću biti pravedna ili ću "navijati" za moje dijete danas-sutra kad ga dobijem sa izabranikom Okolni primjeri nam govore da je uglavnom odnos sa maćehom i očuhom na nezavidnom položaju, tako da.... Mislim da i u ljubav ne treba ući grlom u jagode, al ja sam takva.... pored ljubavi mora se potrefiti mnogo toga da bi ja rekla DA
nisi me shvatila, ne smeta ni meni dijete al bi se pribojavala kakva bi maćeha bila, bojala bi se da li ću biti pravedna ili ću "navijati" za moje dijete danas-sutra kad ga dobijem sa izabranikom Okolni primjeri nam govore da je uglavnom odnos sa maćehom i očuhom na nezavidnom položaju, tako da.... Mislim da i u ljubav ne treba ući grlom u jagode, al ja sam takva.... pored ljubavi mora se potrefiti mnogo toga da bi ja rekla DA
ja sam se stavila i u situaciju da se udam u poodmaklim godinama kada su sanse za vlastitim potomstvom minimalne, a recimo on ima djecu iz prethodnog braka. onda bi mi bilo drago da bar ima njegovo dijete
_____________________________
Nositi svoju bol to nam je bogomdato, pokazuje da smo zivi sve dok je osjecamo . Osjetit TUDJU bol znaci da smo ljudi .
Ja nazalost jos nisam osjetila tu radost majcinstva, ali trudim se da prema malom budem maksimalno korektna, kao da je moje dijete. Medjutim, postoji neka granica gdje ja ne mogu i ne zelim da se mijesam, kao sto je odgoj djeteta. Bude skakljivih situacija, ali sve se prevazidje. Vjerujem da cemo naci najbolji nacin da prevazidjemo i ovaj problem.Nadam se i sopstvenom djetetu, ali to je vec druga prica.
< Poruku je uredio Nik Name -- 3.11.2010 23:21:22 >
Ja nazalost jos nisam osjetila tu radost majcinstva, ali trudim se da prema malom budem maksimalno korektna, kao da je moje dijete. Medjutim, postoji neka granica gdje ja ne mogu i ne zelim da se mijesam, kao sto je odgoj djeteta. Bude skakljivih situacija, ali sve se prevazidje. Vjerujem da cemo naci najbolji nacin da prevazidjemo i ovaj problem.Nadam se i sopstvenom djetetu, ali to je vec druga prica.
svaka tebi cast kada se trudis , jeste nezgodno reci kritikovati bilo kako tudje dijete ali probaj an fin nacin mu skrenuti paznju da se mali ne uvrijedi
_____________________________
Uspavala sam te duboko ispod grudi , al srce blizu je pa te stalno budi a kad odu svi pa pomisle da dremam , ja oci otvorim da vidim koga nemam , za kraj, za kraj.
misliš na pedesete/šezdesete? tad je samo bitno da se udaš nema veze šta ima i koga
vjeruj mi da je i u kasnim 30-im jako tesko naci normalnog i slobodnog muskarca. imam oko sebe slobodnih prijateljica koje bas muku muce, upoznaju svakakve bolesnike, tako da je najmanji problem sto je neko razveden i ima dijete kakvih sve kretena (nezenja) ima na trzistu...da sam u njihovoj situaciji i upoznam divnog muskarca, koji mi u svemu odgovara a ima dijete i brak iza sebe uvijek bih mu dala prednost nad nekim koji se nije nikad zenio a iskomplexiran i sebican do bola...
_____________________________
Nositi svoju bol to nam je bogomdato, pokazuje da smo zivi sve dok je osjecamo . Osjetit TUDJU bol znaci da smo ljudi .
tiki neznam za tvoje drugarice al ja poznajem dobar broj extra momaka u koje bi se da nisam udata vro brzo zagledala mislim da djevojke i ne vole baš normalne momke Imam dva prijatelja, od 35-36 godina, fakultetski obrazovani, situirani, gradska raja, kulturni, učtivi, ma super su al kad ih upoznam sa odredjenim djevojkama oni im se ne dopadnu, za Boga miloga pa nisu mangupi, ja ne kontam ovakvu tipu žena uopće
tiki neznam za tvoje drugarice al ja poznajem dobar broj extra momaka u koje bi se da nisam udata vro brzo zagledala mislim da djevojke i ne vole baš normalne momke Imam dva prijatelja, od 35-36 godina, fakultetski obrazovani, situirani, gradska raja, kulturni, učtivi, ma super su al kad ih upoznam sa odredjenim djevojkama oni im se ne dopadnu, za Boga miloga pa nisu mangupi, ja ne kontam ovakvu tipu žena uopće
imam ja fine iste takve drugarice za njih, fakultetski obrazovane, situirane, kulturne... salji ih vamo da ih upoznamo kad mi one ispricaju sta sve dozive, ja se ibretim, cega sve ima u nasem gradu i kako se ponasaju ti neki naizgled normalni i slobodni muskarci
_____________________________
Nositi svoju bol to nam je bogomdato, pokazuje da smo zivi sve dok je osjecamo . Osjetit TUDJU bol znaci da smo ljudi .
Ja sam ostala bez oca sa 2,5 mjeseca, umro je kad sam bila beba i nisam ga zapamtila, samo ga poznajem sa slika. Mama se udala kada sam imala 5,5 godina i moj ocuh (rahmetli) je bio covjek (a i njegova cijela porodica) koji su mi pruzili sve u zivotu, ustati pa spomenuti. Niti jedan krvni srodnik mi nije valjai kao sto je on i njegovi. Nemam polubrace ni polusestara, imam rodjenog brata, koji se vrlo rano osamostalio pa nije zivio s nama (velika je razlika u godinama izmedju nas dvoje). Uglavnom, da dalje ne elaboriram, ja samo mogu jedno zakljuciti, a to je da ljubav nije bioloski uvjetovana.
ovo kao da sam ja pisala... kod mene je razlika sto sam ja imala 6 godina kad sam izgubila oca i moj ocuh je hvala Bogu jos uvijek ziv.... imam dva brata i sestru, to su ocuhova djeca iz prvog braka, ali meni su kao rodjeni braca i sestra... nekad se bolje slazem i razumijem sa ovim bratom od ocuha nego sa svojim rodjenim....
danas kad vidim mog Abdulaha kako se raduje svome DEDI... a i on njemu... ja sam najsretnija osoba na svijetu.... on ide u garazu sa dedom... on ide u setnju sa dedom... on je cak i prohodao sa svojim dedom....
uspomenu na mog oca uvijek cu cuvati i prenijeti je svojoj djeci, ali sretna sam sto ce ipak u njegovom zivotu postojati ziva figura dede...
_____________________________
"Postoji trenutak u zivotu zene u kome je svaka suza zlatna,trenutak kad sunce obasja dusu i nestane mraka.Trenutak kada znamo da mozemo,da smo istovremeno i nezne i jake,kad ugledamo dva oka najmilija,Trenutak kada postanemo majke" 10.11.2009. 30.0
nisi me shvatila, ne smeta ni meni dijete al bi se pribojavala kakva bi maćeha bila, bojala bi se da li ću biti pravedna ili ću "navijati" za moje dijete danas-sutra kad ga dobijem sa izabranikom Okolni primjeri nam govore da je uglavnom odnos sa maćehom i očuhom na nezavidnom položaju, tako da.... Mislim da i u ljubav ne treba ući grlom u jagode, al ja sam takva.... pored ljubavi mora se potrefiti mnogo toga da bi ja rekla DA
vesela u pravu si... nije nimalo lahko biti maceha/ocuh... znam po mojoj mami... mnogo je lakse odgajati svoju djecu... medjutim, ono sto ja znam iz iskustva je da su moji roditelji (mama i ocuh) imali u odgoju razlicit pristup prema svih nas petero... znaci nikada se nisu postavljali kao moje djete, tvoje djete... nego su se postavljali u skladu sa nasim osobnostima i razgovarali s nama na nacin koji najbolje "prolazi" kod nas ponaosob... naprimjer moj brat je onako dosta peglativan nekad... i smeta mu ako mu ocuh nesto kaze, neku kritiku... cinjenica je da bi to njemu smetalo i kada bi mu otac rodjeni to rekao i on to zna... zato moj ocuh uvijek koristi s njim neki drugi pristup... jer takav je i njegov sin... i njemu smeta kad ga ovaj nesto naruzi i izkritikuje.... najmladji brat najbolje funkcionira s mamom i samnom... nekako najbolje od nas prima sugestije i ne ljuti se... dok recimo kad mu muski nesto kazu njega to pogadja... i tako je to... svi smo razliciti kao individue... ali svi znamo da nasi roditelji zele nama sve najbolje i sta god nam kazu govore nam za nase dobro... a ne zato sto ja nisam njegova kcerka ili on nije njezin sin...
_____________________________
"Postoji trenutak u zivotu zene u kome je svaka suza zlatna,trenutak kad sunce obasja dusu i nestane mraka.Trenutak kada znamo da mozemo,da smo istovremeno i nezne i jake,kad ugledamo dva oka najmilija,Trenutak kada postanemo majke" 10.11.2009. 30.0
Ja se uskoro trebam udati za covjeka koji ima 25 godina,, iza sebe jedan brak i dvoje djece. Pod pritiskom sam od strane roditelja prijatelja, kazu da nije za mene i da mi to ne treba jer sam djevojka koja ima 22 godine... zaista ga volim i djeca mi ne smetaju, sta da cinim ? sta bi vi na mom mjestu, mislim da necu pogrijesiti.. opet ja sam manjina. nas odnos je jako zdrav i dobar...sta da radm kako da postupim ?
Pa i nisu djeca nikakav problem. Vaznije je, sta mu bi pa je sa 25 razveden muskarac sa dvoje djece. Zasto se i kim ozenio tako mlad? Kako je zivio sa tom zenom? Zasto se razveo? Kakav je prema djeci? Od cega zivi?
Najbitnije, kakva je tvoja perspektiva? Radis li, imas li osiguranu egzistenciju neovisno od buduceg muza? Svasta bih te jos pitala, ali se iz pristojnosti suzdrzavam - iskreno, mislim da ti takvo iskustvo u zivotu ne treba.
Jedno je sigurno - Nikad u zivotu neces imati boljih prijatelja od svojih roditelja.
Arnela ja mislim da tebi sa 22 godina mnogo toga ne smeta, mlada si i zaljubljena, mislim da ne mozes sagledati neke stvari realno, sve sto vidis i osjecas su leptirici u stomaku. Djeca su velika obaveza, mislim da ti sa 22 godina nisi spremna za tu obavezu, pogotovo sto djeca nisu tvoja. Uzivaj u mladosti i poslusaj roditelje.
_____________________________
"Ako se ikada budeš konsultovao sa svojim egom, postupi suprotno od onog što ti kaže taj pokvarenjak."
Pa i nisu djeca nikakav problem. Vaznije je, sta mu bi pa je sa 25 razveden muskarac sa dvoje djece. Zasto se i kim ozenio tako mlad? Kako je zivio sa tom zenom? Zasto se razveo? Kakav je prema djeci? Od cega zivi?
Najbitnije, kakva je tvoja perspektiva? Radis li, imas li osiguranu egzistenciju neovisno od buduceg muza? Svasta bih te jos pitala, ali se iz pristojnosti suzdrzavam - iskreno, mislim da ti takvo iskustvo u zivotu ne treba.
Jedno je sigurno - Nikad u zivotu neces imati boljih prijatelja od svojih roditelja.
Potpisujem
Amelaaa djeca su njegova trajna veza s bivsom zenom ako su iole normalni ljudi a ako nisu onda jos gore. Moj amidza ima dijete iz prvog braka. Zamisli kako je njegovoj sadasnjoj zeni kad bivsa nazove u jedan ujutro "dolazi dijete ima temp da je vodimo u hitnu" I amidza se sprema I trci. I ta obaveza nikada ne prestaje. A ako nije potrcan za svojom djecom onda se trebas zapitati sta sa njim nije ok. Druga stvar je I finansijski teret koji ce vas pratiti narednih 20g. Ne samo alimentacija vec kad djeca krenu u skolu obuci opremi itd. Itd. Milion je tu stvari koje mora covjek biti spreman. A na kraju krajeva ti si djevojka a on covjek sa obavezama I Bog zna kakvim emotivnim stanjem. Ne treba ti da rizikujes svoj zivot I mladost za nesto sto nisi sigurna dal ce uspjeti....
_____________________________
"Gospodaru moj, daj da ja i neki potomci moji obavljamo molitvu; Gospodaru naš, Ti usliši molbu moju!"( Ibrahim 40)