|
scarlett -> RE: Ogovaranje-tračanje (18.7.2009 16:17:29)
|
Uh...znam hiljadu takvih osoba, gdje se riječi moraju vagati... to me umori.
Primjetila sam čak u zadnje vrijeme da mi se često desi da s nekim s kim sam dobra i pričam u povjerenju, nekako izvuče drugačiju suštinu iz moje priče, nekako izokrene moje mišljenje, pa nekad pomislim da sa većinom ljudi danas i ne možeš porazgovarati, da svako o tebi stvori sliku onakvu kakvu sam želi da ima.
Imala sam nedavno slučaj sa najboljom prijateljicom da me nazvala paničarem jer sam joj pričala o nekim komplikacijama koje sam imala u trudnoći, a to sam radila samo da je posavjetujem ako bi se i njoj sl.desilo, jer je i ona u drugom stanju - nisam je prepadala niti htjela sikirati, nego samo da zna kako će postupiti u ne daj Bože istoj situaciji i opet sam uvijek naglasila, da se za sve konsultuje sa vlastitim ljekarom, jer svaka trudnoća je individualna. Njen komentar da sam paničar bio mi je kao šamar. Ja o tim kompl. nisam nikom pričala u svom okruženju da se ne bi sikirali i da ih ne opterećujem i kada me ko pita kako sam uvijek s osmijehom odgovaram da je sve super.
Isto tako imam prijateljicu koja će po 100 puta pitati direktno stvari koje čak smatram intimnim, a ne daj Bože da ja nju tako nešto pitam, to bi bila uvreda.
Znam da ovi primjeri nisu adekvatni za temu tračanje, ali mene nerviraju navedene stvari i još mnogo njih.
Lakše mi pada i vagati riječi sa ljudima za koje znam da tračaju, barem znam kakvi su i šta mogu očekivati i tu je svaka konverzacija površna, teže mi pada kada mi neko od koga ne očekujem prebaci nešto neosnovano, a nije da nisam samokritična osoba.
|
|
|
|