|
eris -> Zašto želimo djecu (17.7.2009 15:09:56)
|
Drage moje, redovno pratim ovaj forum, iako se vrlo rijetko javljam, ali osluškujem vaša razmišljanja i nade, strahove i poteškoće. Razlog zbog kojeg otvaram novu temu je taj da želim da vam ispričam ono što se trenutno dešava meni i mom mužu, jednom prosječnom paru, koji se oženio iz ljubavi, i strast je ta koja , hvala bogu, još uvijek je prisutna u našim životima. Nije mi namjera da "popujem". Možda će nekoga pronaći moje razmišljanje , neko će biti protiv, ali želim da kažem jer osjećam da radim pravu stvar.
Imam 33 godine, 2 djece, sopst. kuću, muža, auto i jednog cuku. Nemam roditelje, volimsvg brata i sestru. volim da putujem, spavam, učim, da partijam sa prijateljima. Mislim da se trudim biti dobrom majkom, iako to baš ne uspjevam svaki put. Ja i MM smo htjeli još djece, u stvari u doba zabavljanja, kada je strast vladala našim tijelom i umom, govorilo se o nekih četvero, ali sad smo vidjeli da bi i troje bilo ok. Ja radi, MM također, organizacija je čudo, pa tako uspjevamo stići na koješta. Znam da vam ni dalje nije jasno šta ja ovo škrabam, ali samo vi čitajte dalje. Smazram se prosječnom naspram života kojeg vodim, a opet nadprosječnom naspram želja koje imam. Jednom ostanem trudna, u trenutku koji nije bio "pravi", sa ratom od 500KM, poslom na 6 mjeseci, MM koji ne radi. I odlučim se da abortiram. Ja, koja je prezirala žene koje to rade i još više przirala izgovore koje sebi daju, ja koja imam 2 djece, i tačno znam šta je kontracepcija, ja vam, drage moje abortiram. Niko nije znao, MM i najbolja drugarica. nije ni boljelo kao što sam se nadala da ću biti kažnjena. Ne, samo tup osjećaj da radiš pogrešnu stvar.
Dobila sam dobar posao, djeca su poodrasla, MM se zaposlio, vratili smo kredit. I onda sretni mi, hajdemo sada, pravi je trenutak. Ali čovjek snuje, Bog određuje. ni nakon 2 godine ništa. Nisu pomogle ni posjete eminentnim doktorima, ni često iscrpljujući sex, ni lijek ,niti čajevi. Ništa nije pomagalo. i ja onda kao i dojbinica, kažem, ne mogu više, ubi me nada i razočarenje svakog mjeseca, želim da promjenim to. Dopusti sebi da uživaš, i tako je bilo. I onda jedan dan test sa velikim +. Ja sam trudna. i opet nije pravi trenutak, posao je klimav, MM radi za malu platu, ja luda. I tada sam znala istinu: NIKADA NIJE PRAVO VRIJEME I SVAKO JE PRAVO.
Ali razlog mog pisanja je u stvari činjenica da smo u maloj sredini u kojoj živimo, naišli na čuđenje , negodovanje, djecu nam stalno pitaju je li im krivo,kako se osjećaju, gledaju nas blesavo. Pa zar sam ja zaista jedna od rijetkih koja danas rađa treće dijete, je li to samo privilegija bogatih ili neobrazovanih, šta je ovom narodu, zbog čega mi želimo djecu????
Da, to je pitanjce, na koje otvaram diskusiju:
Zašto želite da imate dijete(zašto 1, 2, 3 i slično)
|
|
|
|