mimi_2in1
|
eh evo me, dosta ste pisale. procitala sam sve pa da pokusam da se nadovezem. Dina, ovo oko voznje, ja volim voziti, al me strah u zadnjih par godina. i prestala sam. nisam nikome rekla da me strah, vec jednostavno da mi se ne vozi. muz me stalno podseca da idem promjeniti vozacku..al meni se ne da. uzasno sam napeta dok se vozimo, dok on vozi...a super vozi. na najmanju trzavicu ja se ukocim, srce mi dodje u grlo..strah me kako cu reagovati ako ja budem vozila. bojim se bezveze cu nas skrhati negdje...prosle sedmice sam popustila konacno i predala za vozacku..samo da me vise ne peglaju svi.
sto se tice odlaska kod zubara, vjerujem da si bila napeta..hB da je dobro proslo.
Asi sto se ovih ruznih misli i ja ih imam povremeno. vrlo tesko ih je otjerati. ja pokusavam sa metodom "pa sta?!" pa sta ako se to desi, pa sta..i tako..nekad bude malo lakse nego da im se odupirem i nerivram se.
da i ja sam golem hipohonder...uzas. i imam osjecaj da mi tijelo samo protiv mene radi. vazda me nesta boli 
mi smo prije dvije sedmice isli na more prvi put sa malenom, mislim da sam dosegla haman maximum anksioznosti..izludila sam. upropastila sam odmor i sebi i drugima. jos se ona razboljela kad smo dosli..kad hoce vrag da bude..eto. dotle sam dosla da nisam mogla da spavam jer me valovi nerviraju 
sto se guglanja tice, natjerala sam se da prestanem. svaki put me unisti.
inkognito, ja sam ti prije par dana imala istu situaciju samo sa mamom. posjeli me ona i muz i ona tako pita sta je bona, sta je sa tobom. unisti sebe, srce me boli kad te vidim. vazda si tuzna, nasekirana, ljuta, isprepadana, nisi ista osoba kao od prije. naravno ja se tu rasplacem, logicno, jer znam sve to..i tako...malo poduzi razgovor, ne znam da li mi je pomogao. no napravila sam sa muzem neki plan djelovanja..pa pokusavam da ga se drzim.vidjet cemo kako ce i sta biti.
ja ne mislim da se vidi toliko, nego da vide osobe koje nas dobro znaju i koje nas vole. lako je pred nekim odglumiti sat dva, ali neko ko te zna vidi kroz sve to. ja sam prije uvijek bila vesela, otkacena nemam vise tu stranu sebe. bojim se da sam je zauvijek izgubila. nije vise ni da se ne mogu opustiti, nego vise ni ne mogu kao prije, ja nisam ista. prosla sam neke stvari, dozivjela nekih stvari, jednostavno promjeni se covjek. to primjete osobe koje te vole. ne znam da li mogu da pomognu..mislim da je vecina posla na nama samima. ja sam zatvorena u beskonacni krug straha, samosazaljenja, ljutnje i krivice sto njima sve ovo priredjujem.
< Poruku je uredio mimi_2in1 -- 26.7.2016 16:04:18 >
_____________________________
Pile moje, pace moje malo....lafce moje :) 05.10.2013
|
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
