priks1
|
Cao drage moje
Evo da malo prokomentiram malo...draga MBJ moras ZNATI da
nikad neces poludjeti,jer vjeruj LUD covjek nije svjestan svoga stanja,
a mi itekako jesmo i to pokazuje nasu zdravu stranu cijele situacije..
ugl. potpisujem sve sto ti je mamica napisala.A sto se tice depresije
to ti nemas,nego si jednostavno umorna i kad prodju svi strahovi ostane
golema neka tuga i praznina,i onda nas to plasi i mislimo aha evo je depresija
nam kuca,sta sad?Al eto ja razmisljam,kao kad trcis maraton i na kraju si
umoran,e pa tako smo i mi umorne od svega i naravno da reagiramo
depresivno.Jos jedna stvar,vidim da ovdje dosta radite razlike izmedju psihijatra
i psihologa,od ovog prvog bjezi ko od djavla jer ce te nakljukat tabletama,
dok ovaj drugi je ok.Moje misljenje je da je psihijatar daleko puno zavrsio
i specijalizirao od psihologa koji je upoznat samo s temeljnim cinjenicama
okvirnim ovog problema.E sad druga je prica koji su psihijatri dobri u svom
poslu ili ne...Ja osobno vec par god idem na razgovore kod
psihijatra koji je jedan obican covjek sa svojim problemima,niti me nagovarao
na tablete,niti me proglasio ludom vec razgovorima rjesavamo sve.
Ali sad necete vjerovat,ja sam ta koja je htjela AD.Zasto sebi ne bih olaksala
,zasto sebi nebi pomogla da mi se dibslans u mogu popravi sto se tice
serotonina,koji pod stalnim stresom itekako se smanji.Ljudi moji pa to
nije tabl. za smirenje,to je lijek,obican lijek.Kao za secer,kao za tlak...
Mislim svako ima svoje metode i to postujem naravno.Ja od AD nisam
nista puno boolja,ali u nekim segmentima osjecam njegov ucinak.Ali
rad na sebi je na kraju uvijek najbitniji...i to i on kaze naravno.
Svi mi imamo slicne simptome,ali smo svi individue same za sebe,i
svaki nosi svoj uzrok za simptome.Ja kad sam pocela ici kod njega,
prvih 2 god odlazenja simptomi svi nestali,toliko sam uzivala,nastavljala
ici na razgovore,bilo sve super...ali onda opet nesto u zivotu
sto mi je bilo stresno me vratilo natrag,i tako se on i ja dalje skups
borimo kroz ovo sranje...svakom bih preporucila ko moze...
drage moje od srca nam zelim zivot pun smijeha i mira u dusi,
nadam se da cemo ga svi jednom pronaci,na kraju svatko na
svoj nacin...
|
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
. da mu dragi Allah da zdravlja i srece i da ga nagradi sa najboljim na oba svijeta. neko toliko ne predevera u cijelom zivotu..objasnila sam mu sve, samo nekako nikako da shvati da nije on kriv, ni trudnoca, ni porod, za sve sto se desilo i sto se desava...jednostavno valjda tako moralo da bude... 
sad ozbiljno razmišljam o odlaSku psihijatru,mada se bojim lijekova...U glavi 1000 i jedna misao,koncentracija nula,raspoloženje više loše nego dobro...Mislim da polako ulazim u depresiju. Bojim se i depresije bojim se ilijekova...Ima li neko iskustva s lijekovima da mi kaže iskustva...Teško je više i ovako...super sam 4-5 dana a onda isto toliko dana loša :(. Muž mi nije tu pa sam gora...Trudim se da popravim sebi raspoloženje ali teško,kupim sebi nešto,djeci izađemo,ali sve kratkog daha :(.Ne znam više žao mi je djece,počela sam se i sama sažalijevati a to je najgore...Tauriel šta je s tobom...kako si
svaka cast
