Inkognito
|
Gdje ste zenice moje drage? Evo dosla i mlada s ljetovanja, hvala Bogu bilo je lijepo. Normalno ona pocetna stega prije i u toku putovanja, al poslije je polako popustala. SUnce i plaza cine cuda, lezanje, citanje, druzenje su mi ovog ljeta bas isli od ruke i godili mi. Cak i putovanje nazdad mi nije bilo lose. Malo me hvata nervoza, mozda i ovo vrijeme, a i normalno da me hvata jer se nisam jos rjesila ovog staanja i s.anja do kraja. Uglavnom zenice moje, vrijeme nam ide u korist, postaje sve lakse, hvala Bogu dragom. Imam dosta posla po kuci, raspremanje stvari, i tako, al uglavnom sam sama pa mislim da i to ima neke veze s hvatanjem ovog s.anja. Ponavljala sam vise puta, dal mi imamo posao koji volimo i dal smo okupirane, ovo cudo nam ne bi puno smetalo. Bilo kako bilo, nama je boriti se, a ove kise smetaju svakome, a mi se evo opet borimo bolje od svih :) Mamice, jesil otputovala? U pravu si, koliko god je tesko odluciti se na putovanje i putovati, omjer zadovoljstva zbog suocavanja s tim i pobjeda je neuporediva! Zato naprijed mala, uzivaj, skupljaj snagu za predstojecu godinu, koja ce akoBogda opet biti lijepa, jer cemo mi biti dobro :) HNF draga, kako ide? Dina, dobro si u ovoj zadnjoj poruci opisala borbu, da cure, mi to mozemo, i pobijedit cemo vala do kraja. Priks zeno, sta ima kod tebe? Gdje nam je sct31? Kako se snalazis mala? Pozdrav i za nove clanice. nove znajte da nije toliko strasno koliko izgleda, i da ste pola posla obavile time sto ste porepoznale sta je u pitanju i time sto ste dosle ovdje, jer ova forum bas bas pomaze. Dok sam bila na moru jednom prilikom sam onako ovlas pricala s jednom mladom majkom dvoje djece, bila je priicno nervozna, onako pricala o bolovima u zelucu i posjetama doktorima, al sam prepoznala znake anksioznosti, sad ih znam prepoznat iz aviona, al nisam imala hrabrosti da joj kazem jer je kroz pricu govorila da nisu bolovi na nervnoj bazi. A toliko sam joj to htjela reci, al eto, nisam, plasila sam se kako ce reagovati, jer nije bas jednostavno nekome to reci. Sad mi je zao, jer bi i ona sama mogla sebi bas puno pomoci. Al eto, mozda joj dragi Bog pokaze put. Ja nisam skoro pola godine bila psihologu, ne osjecam sad neku posebnu potrebu da idem, al moram radi procesuiranja zivotnih trauma, al eto trebam se nakaniti. Nasla sam neki novi hobi, a kontam i upisati neki sport ili rekreaciju, pa eto mozete i vi, da se vratmo zajedno u formu. Eto imate puno poljubaca od vase Inko i grlim vas jaaako jaaako :****
|