|
cvjeticmali -> Zivot ima cudne puteve, ali uvijek treba traziti dugu na kraju! (4.6.2009 23:08:04)
|
Drage moje,
dugo nisam bila na forumu al mi je veceras jednostavno doslo da ispricam svoju pricu.Od 16. godine imam dijagnostikovanu Amenoreju primariju ( Amenorhea primaria ), tj. potpuni izostanak mjesecnice, koja nikada ''prirodnim'' putem nije ni dosla.Samo ja znam koliko sam puta pozeljela da me ''boli '' stomak i da sam u ''onim'' danima. Od tada sam obisla ljekare i ljekare od Tesnja, Zenice, Doboja, BAnja Luke pa i Beograda. Uzasnuta sam ''prijemom'' na koji sam naisla.U ranijem dobu sam bila fokusirana na mjesecnicu ( koju sam redovno dobijala kada bi pila hormonsku terapiju , prirodno --- nema sanse ), a onda je doslo vrijeme da razmisljam o trudnoci ( valjda to dodje s godinama , sada imam skoro 29.) NAkon svih gore navedenih ''gradova'' stigla sam i do Beograda do poznatog prof. Micica, koji je dok sam isla privatno kod njega na preglede , gdje bez 50eura ne mozes reci ni dobar dan, bio jako susretljiv i optimistican. kada sam zavrsila kod njega na klinickom centru u Beogradu , promjenio je pricu. Prije smo razgovarali o stimulaciji ovulacije i pokusaju prirodnog zaceca da bi na kraju 'ladno mi rekao da moram ici na vjestacku oplodnju i uputio me na kliniku kod njegovog prijatelja, vrsnog prof. negdje u BG , cini mi se da se zove ''Plava klinika '', gdje takodje bez 50 eura ne mozes reci ni dobar dan. Kada sam pitala sta bi s onom pricom iz privatne klinike o prirodnom zacecu, jos hladnije mi je rekao da da su oni sa mnom zavrsili, nisu otkrili ni zasto nemam menstruaciju niti sta dalje bar s tim, nego da idem u tu kliniku, i jos mi je dodao onako da imaju neke ''pumpe'' koje se stave na ruku i dnevno ubrizgavaju hormone ali da su skupe i da su trenutno nedostupne ( jer mu ja naravno nisam tutnula u dzep nista ). U trenutku svoje emotivne slabosti osim suza iz mojih usta nije izasla ni rijec.Znaci ne preostaje nista nego vjestacka oplodnja. OK!
Ali....svih tih ili bar 5 godina unazad ja sam imala vezu, moj decko je isao sa mnom u Beograd i bilo gdje sam trebala u tih 5 godina, medjutim nakon mog zadnjeg boravka u BG on je poceo cudno da se ponasa. Pretpostavljate razisli smo se. I sada.......sa cinjenicom da bih trebala poceti sa postupcima IVF-a za koje znam da nisu 100% uspjesni ja sam ostala SAMA.......sama u nekoj svojoj tuzi.........kako dalje????
Zamisljam sebe kako ulazim u novu vezu i nakon nekog vremena kazem , znas eto ako zelis imati dijete sa mnom moracemo tako.....a taj neki pobjegne glavom bez obzira.......I tako redom a godine mi idu.... Prije svega i ne osjecam se nesto za neku ''novu'' pricu.... ovu sam zavrsila u januaru ove godine.
Cula sam i ja za dr Sanju iz Banja luke koja veoma uspjesno radi vjestacku a i kazu mi neki prijatelji iz BL da je onako super osoba, da razgovara normalno i pokusavati razumjeti svaki par. Al zamislite tog jada sada da joj odem i kazem evo ja dosla, a partnera nigdje. Kako se lose osjecam?!Al sta je tu je , vrijeme nemogu vratiti.
Izvinite na detaljnoj prici ali jednostavno sam morala podijeliti ovo s nekim.....ko ce me razumjeti.
Srecne su one koje imaju probleme sa trudnocom al i nekog pored sebe ko ce s njima podijeliti bol.
U nadi da ce vam se ostvariti vasa nadanja i da cu i ja sresti ubrzo nekog ko ce me voljeti dovoljno i biti hrabar da stane rame uz rame sa mnom, srdacno vas pozdravljam.
|
|
|
|