Tidzi -> RE: Mali odbijaci hrane (12.9.2009 17:24:31)
|
IZVORNA PORUKA: Inayat Moja Meryem opet nece da jede. Prosle sedmice joj je nikao prvi zubic i kontala sam da zato nije bila raspolozena jesti, ali evo ona opet odbija. Sad joj se nista ne svidja. Pocela je manje i mlijeka uzimati, iako prije je bez problema pila. Ahhhh, sta da se vise radi? Ja cu izluditi! Lutko moja draga, kada citam tvoje postove, sjetim se mene!!! [sm=smiley19.gif] Fakat sam mislila da cu dobiti nervni slom. Nas slucaj je bio slican tvom ako ne i jos gori (al svakom je njegova muka najgora). Jednom sam bila toliko iznervirana, da se zamalo nisam potukla sa svekrvom, jer je serpa sa corbom letila po sobi. [sm=hudicek1.gif][sm=jezicek.gif] Na kraju sa otisla kod pedijatrice. Znam da je to smijesno i gupo, mnogi su mi se smijali, al mene zaboli uho, jer mi je njen savjet na kraju pomogao. Evo savjeta: -ujutro kada se probudi dati mlijeko (popio malo, pola ili sve ne davati nista dok ne prodje 4 sata, sem da pije odu, sokice sta vec dajes) -znaci, nakon popijenog mlijeka 4 sata, dati da ruca nesto slano (probati sa onim sta najbolje od sve slane hrane prihvata) -nakon toga opet 4 sata nista, pa onda dati vocni obrok ili jogurt i milch schnite (uglavnom nesto laganije) -potom nakon 3 sata dati veceru, opet slani obrok -pred spavanje i opet mlijeko Da ti kazem jos da se budio tokom noci po 5-6 puta. neka hoce mlijeko, al cesto nece. Povuce 2-3 puta i gotovo, nece vodu, nista...samo se eto budi. Rekla nam je da nakon mlijeka pred spavanje ako se bude budi dam samo vode, ako ne bude htio da ga pustim da place. Majke mi moje, 10 dana smo se patili sa tim obrocima i tim redoslijedom (ped. mi je i rekla da ce trajati 2-3 sedmice dok se to tako ne stabilizuje i dok on ne shvati da nema drugog izbora i da nema jesti kad on hoce). Znao je nekada samo popiti pola flasice mlijeka, pa onda nakon 2-3 sata place hoce jesti, a mi ga nosaj, treskaj, zabunjuj dok ne prodje jos i taj 1-1,5 sat. Ili posle nekog obroka, ne pojede puno, a i to sto pojede se izmucimo... I nakon tih 10 dana muke mi smo se svo troje preporodili. Muz je mogao naspvan ici na posao, ja isto. Bila sam smirena, ponovo nasmijana i konacno sam pocela uzivatiu potpunosti u majcnstvu i svom dijetetu (ne kazem da do tada nisam u svemu tome uzivala, ali je fakat bilo tesko i napeto). On je postao drugo dijete, mirnije, nije bio nervozan... Od tada je poceo da prespava noc, uobrocio se. Sa dohranom smo poceli od 4,5 mjeseca, a to je bilo kada je imao gotovo godinu dana. Probaj sa ovim,mozda upali. Puno srece!!!
|
|
|
|