|
Anoniman -> RE: Plac i nervoza u tudjoj kuci (25.5.2009 12:02:10)
|
ma sve je to normalno skvo.
Razumijem da je malim bebarama sve to novo i neobično, da se boje ako nemaju poznato i sigurno okruženje, ali ja sam svoju pokušavala od rođenja koliko toliko da uklopim u naše posjete i život jer mi je bilo žao da i drugi ne upoznaju njene čari:), kao i da mi uskratimo sebi posjete dragim ljudima.
Evo malih savjeta koje sam ja primjenjivala, a koji su mi pomogli.
Isprva sam gledala da idemo samo ako je ona nagodna, znači, naspavana, sita, čista.
Kad bi došli u nepoznato okruženje nisam je odvajala od sebe i od poznatog mirisa njene dekice.
Sad sve zavisi od temperamenta, mi smo oboje glasni i veseli, pa je i beba naučila na cirkus, u slučaju naznaka da joj se ne sviđa počinjemo budalesati i smijati se.
Ako plače i ne želi da gleda šta radimo na uho joj pjevam njenu omiljenu pjesmicu i malo je izdvojim iz društva i provodam po stanu, uglavnom do wc-a, ogledala, umijem je i tako.
Ako ti je stalo da se navikne na neke ljude, trebaš i češće da je vodiš njima.
Ti ostani mirna da ona dobije osjećaj da je sigurna i da je sve ok.
Samo polahko, moja se sad kezi i ljudima po šetalištu, spava u sedmici na dva-tri različita kreveta i hoće svakome.
Ali bilo je i teških situacija kad bih se ja ispreznojavala sa njom, jer sad im je ionako ta faza kada se počinju bojati stranaca i samo igra i strpljene može pomoći.
Npr. moja voli da igra "bee" i da je naginjem prema nekome kao da je bacam, tako da ako vidim da joj nije drago, odmah počinjemo be bu prema toj osobi i kad igra krene ona zaboravi sve.
Polahko i sretno!
|
|
|
|