Druga Sreća -> RE: ne znam kako da sebi pomognem... (7.9.2016 10:58:00)
|
IZVORNA PORUKA: ziel Ja mogu reci svoj dio price, znaci i sad se zakacimo za sekundu, povrijedi on mene , onda ja njemu vratim na neki drugi nacin i kroz 2-3 dana opet pricamo normalno, smijemo se, kontamo gdje da idemo, da hodamo i sl. U prvoj god.braka je bilo dosta dosta teze dok se nismo uklopili u zajednicki zivot, on navikao da ga maze da mu se jelo i pice i sta god zatrazi donese na noge, meni to nije odgovaralo i oko toga je i sad problem, ja necu da mu donosim tako ko neki pas, pa je doslo do toga da 90% on sebi donosi i stavlja na stol, a ostalih 10% ja ako sam u tom trenutku slobodna. Sve to pocinje od toga kako je navikao dok se nije ozenio tj kako se njegova mama, sestre postavile jel mu one sluze kao sluskinje... u mom slucaju su ga njegova mama i sestra razmazile totalno samo sto ga nisu hranile ono kao bebu ...zato sam ja imala probl.ali sad mnogo bolje, ja sam ga popravila ali nisam opet skroz... ali vremenom postaje bolji kako sazrijeva kao muz, otac, domacin svoje kuce. Sad je njima msm svekru , svekrvi i zaovi , cudno kako mm radi neke stvari kad mu kazem jer im je to bilo nezamislivo . Znaci samo strpljenja i mudrosti treba. Nismo ni mi savrsene ali eto malo oni malo mi da se prilagodjavamo i tu je uspjeh. Niko nije savršen. Zato dijalog i postoji. Nekada je sa akcentom, nekada bezvoljan, nekada bez puno riječi. Sve faze su prisutne. Žene bi trebale da znaju da je muškarac GLAVA kuće, a žena je VRAT koji tu istu GLAVU okreće gdje treba. Imate načine da to sprovedete [sm=bravo.gif] Ziel BRAVO! za to što nisi pristala da budeš sluškinja. [sm=smiley32.gif]
|
|
|
|