IZVORNA PORUKA: Anoniman

Pozdrav clanicama,

Izvjesno vrijeme sam u braku pa bih voljela cuti vase misljenje prije svega vas koje ste duze u braku da li previse dramim ili stvarno sva bajka prestaje kada se potpise taj papir. Naime, cesto trpim neke bezvezne komentare, u masnicu upakovane primjedbe, izjave kako hocete ali ja osjecam kako su to sitna ismijavanja, pod***avanja i namjerna spustanja od strane muzeve familije,prijatelja. On ako bi odgovorio na to odgovori tako da se ja osjecam samo jos jadnije. On kao da je u paktu s njima a ja sam tu neka pridoslica. Zivimo u zajednici. I uvijek ce pred njima iznositi neke svoje stavove i mislim da i oni vide kakav je njegov odnos prema meni. Uvijek otvoreno kaze "nece ona to, ne bi ja njoj to dao". Gleda me kao pod lupom, sta sam kupila,sta nisam kupila, sta sam uradila,sta nisam uradila. Ni za sta me ne konsultuje vec smatra da je on kao glava porodice najpametniji za bas sve i cesto mi diriguje sta i kako da uradim.Odnosi se sa nekom strogocom a onda prica o ljubavi. Ako se na nekoga pozalim onda sam pokvarena a kada se distanciram on ne razumije. Jesam li previse osjetljiva?

IZVORNA PORUKA: Arijana2

Moj otac je isto tako majku citav zivot drzao "na kvacilu" kao da joj je otac a ne muz,njemu mora biti skuhano,oprano ,njega niko ne smije pitati gdje ce sta ce,najpametniji.Da bi na kraju sad u 60 toj godini pored zive predivne zene,3 djece i 4 unucadi,koji se svi skupa trude da mu ugode,odlucio da okrene novi list :)i razveo se.Jos sve mobira oko sebe,mi mu presucujemo iz kulture i vaspitanja.Ali eto hocu reci,nekim ljudima nema pomoci,imaju pticu u glavi.