Želiš da odustaneš od takmičenja? Prije nego potvrdiš svoju odluku, upoznaj se s detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (23.04.-27.04.2018) prilikom dolaska na portal prepoznajemo i omogućimo ti nesmetano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.
Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku. Nastavkom korištenja smatra se da se slažete s korištenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".
Saznajte više!
ko da mi svi ne bismo voljeli da se nasa djeca igraju sa turbolimac igrackama.. ccccc pa evo moj sin ima 8 god i svaki dan dodje iz skole hoce neku novu igracku iz turbolimaca, kaze vidio kod druga, al kad bih ja sad sve njegove zelje ispunjavala, ne bih imala sta jest... ali to ne znaci da nisam dobra osoba, da se ne znam druziti sa drugim ljudima, ili da sam ne daj Boze glupa i neskolovana, jer nemam fakultet,,, poserem im se ja na njihov fakultet kad one opet nemaju dvije ciste u glavi, ili su sirile noge da ga zavrse il im je bogati tata podmicivao profesore pa nek zive eto same u tim stanovima kojih su vlasnice, i zahvale tatama sto ne moraju biti podstanarke... i samo jos ovo: Nikad nisam bila siromasna, ali sam bila bez novca. Biti bez novca je prolazno stanje, biti siromasan je stanje duha!!!
ja imam uzasan komsiluk, sve ludjaci i manijaci... u citavoj ulici imam dvije kone s kojima bih mogla popiti kafu, ali nikako da vec jednom sjednemo pa je popijemo... jedna je vazda ko na iglama, negdje zuri, druga mi je vjencana kuma, ali zbog moje i zbog njene svekrve koje vazda turaju nos gdje im nije mjesto ni kod nje ni kod mene ne mozemo kafe popit... (svekrve bi da sjede s nama da ih ne daj Boze ne bismo sta tracale, ko da ja samo o njoj mislim... cccc) al imam internet, i kad mi ko kaze da ne valja po cijeli dan sjedit i buljit u monitor, ma jb ga on mi makar ne vadi zivce, i ne zvoca mi za svaki klinac... i nece me poslije ici tracat okolo...
moje komšije su super.moj susjed jasmin i njegova žena, divan susjed, onda moj susjed ginekolog ...da ne nabrajma dalje...odlični susjedi.da smo ja i muž poželjeli bolje ne bi dobili. svi su mladi naših godina i super su.
ali zato tamo gdje sam prije živjela...sve se uvijek znalo...samo su tračali...i gledali tko što radi....a kod muža u zgradi gdje je živio...o tamo se zna svaki pokret...sve se prati..kad odemo kod svekrve i svekra odmah svi pozdravljaju...ma sve se zna...
_____________________________
alex ima 4 godine 2.5.2009 stize nam druga beba :)
kod mene komsije bile super, udala se za jednog sad su nam roditelji komsije ali se bas i ne paze a mi smo preko rijeke i dovoljno daleko da nismo komsije, fino se pozdravimo sa svojim komsijama u ulazu, ponekad i prozborimo koju uljudnu, u zadnje vrijeme malo i oko djece prica, ali sve kulturno i povrsno i to je to. vrata su nam zakljucana i u ulazu i u kuci, nema ulazenja jedni drugima u stanove, zavirivanja isl. a u "starom" komsiluku se zna gdje se ispija kafa i koga gdje mozes naci i to nam je super, to staro drustvo je na okupu vec 15tak godina i sutra bas se nalazimo na starom mjestu i idemo na drugo staro mjesto za prvi maj. PS sjetila sam se komsija do nas, podstanari su bili i jadni koliko su primitivni, i mi smo postali jadni od njih! glasna muzika poznatog zanra, dernjava, lupanje, isl, ali najgore je bilo sto je cijelo ljeto drzala vrata otvorena, i namjesti se kona na trosjed i gleda ko prolazi ulazom, a vrata do vrata smo, i sve smo pokusali ne bi li oni zatvorili ta svoja vrata, i na kraju smo cak uspricali onog spreja za samoodbranu u ulaz i uspjelo je ali samo na kratko.. a jesmo se obradovali kad su odselili
< Poruku je uredio Anushka -- 30.4.2009 21:29:08 >
moj komšiluk je divan zaista,kod mene u haustoru ima 6 stanova,ispod balkona imamo mali travnjak koji zajedno uređujemo,tu pijemo kafu sjedimo,roštiljamo,a komšije su krasni ljudi zaista,ja sam podstanar a gazdarica živi u stanu iznad mene,al toliko sam se zbližila sa njom da joj semogu obratiti u svako doba kao i ona meni naravno,kad je bio mojoj curici prvi rođendan čitav komšiluk mi je došao,kad mi je Asja bolesna svi je obiđu,kad je Bajram svi se skupimo dapopijemo kafu,ma zaista nisam se nadala da ima ovakvog komšiluka da postoji zaista je divan,i vjerujte kad akoBogda budemo kupili sebi stan biće mi jako žao rastati se sa njima jer su svi zaista dobri tako da se ja trudim i tražim stan u naselju u kojem sada živim.
Sto se tice komsiluka neznam skoro nikoga, nedavno mi je doduse daidza doselio se u komsiluk a ostali su zdravo za zdravo sem ovi stari koji uvijek imaju 20 pitanja... ali nema veze ja vecinom dokona i nezurim nikad nigdje tako da uvijek mogu popricati malo sa njima jer znam da puno nekomuniciraju sa narodom jer svi ih inace ignorisu... nije to ko kod nas da se stari paze...
ALI imam jednu zenu sa dva sina sto zivi iznad nas, muz joj umro prije malo vise od godinu... ta porodica je bila u prvom kampu gdje smo cekali mi papire, niko ih nije volio... nemojte zamjeriti, hrvati su iz bosne ali su takvi debili da su slavili kad je mostarski most se srusio...
uglavnom sudbina nam je takva bila da se ponovo susretnemo sa tom zenom... i za 8 mart mi je pozvonila na vrata i pitala jesmo li mi udarili njihovo auto na parkingu, imamo parking do parkinga... i ja kontam primjetila bi da sam udarila i ona me natjera da odemo na parking da vidimo... ja tamo gledam kod mene nista kod nje ulupljeno pravo... a nisam udarila ja... ona tvrdi da sam ja udarila i meni svasta nagovorila... ja joj kazem neka zovne izvidjace ili kako se vec zovu i neka to izvide i kazu jel moje auto ili nije...
prodje dva dana i opet ona meni u vezi toga kako sam ja to uradila... da skratim malo hehe... javila je u firmu gdje je moje auto osigurano da sam ih udarila i tako to i kako sam ja njima javila da nije nista bilo da oni hoce samo da im ja platim radove ona je se najljutila i mjesec dana svako vece je iznad Lamijine sobe lupala cekicem od pod... i to uvijek nakon toga sto Lamija zaspi... a njen mladji sin svaki put bi hraknuo i pljuno na nas ulaz kad bi prolazio... dok meni nije prekipilo i otisla i prijavila ih... jedno vece, bas se sjecam pricala sam sa Emina*, do pola jedan su lupali toliko jako da Lamija je se probudila tri puta drhtajuci od straha... da su nastavili zvala bih policiju...
Znaci svi ostali su super ali nazalost takve sam srece bila da sam dobila tu kravu kao komsinicu koja zivi iznad nas...
ma haj dobro je kako sam ih prijavila... rekli im oni da su mi rekli da zovnem policiju sledeci put kad budu se culi posle 22 sata ;) tako da sada su mirni... a jedna ta posjeta, ja sam mislila da kosta 75 eura ali nije... poskupljali 170 eura kosta pa neka razmisle ;)
ma nije bitno ko su i odakle su.očito da nisu naučili kako se živi u stanovima.ali srećom ima ljek i za take.neka si ih prijavila trebala si i prije. moje komšije su dobre .pola ih vani živi.ne hodamo po stanovima. a Mara žena iznad mene ima 3 sina,koja imaju po dva motora.meni ne smetaju super su.vazda mi kolica iznesu.i povezu gdje trebam.
kod nas je osam stanova u citavoj zgradi i ja znam samo jednu osobu:):):) sve su stariji poslovni ljudi, mirni...ponekad se ujutro smjeskaju kad krenem na posao (mi bili malo glasni )
_____________________________
jos uvijek sretno samujemo
"...The future''s in the air I can feel it everywhere Blowing with the wind of change..."
Kod mene starački dom u zgradi Ozbiljno,mi smo najmlađi u zgradi sa 19 stanova. Mislim da je prosjek godina svih stanara u zgradi oko 70-ak godina Pozdravljamo se na stubištu i to je to.
ja sam vec pisala o mom komsiluku ali sam zaboravila reci da imam komsinicu Renatu sa kojom sam super i svako jutro pipijemo prvu jutarnju kafu popricamo malo o djeci i onda svaka na svoe dnevne obaveze bolje imati jednog komsiju da valja nego neznam ti koliko kad nije kako treba.
Sto se mojih komsija tice,nisu losi,jos povjerenik na mom spratu zivi,ali je ok ,sa svima dobar dan i to je to,imam jednu komsinicu,vrata do mojih,nekad popijemo kafu i to je to,ali nista specijalno,mada ja nisam u ovoj zgradi oko godinu i po,ali sreca u naselju nam zive prijatelji ,a i mm je tu odrastao,tako da znamo vecinu iz naselja,sreca Veselaa gdje si zivjela na C.Wili. jer sam ja zivjela prije udaje,hocu reci citav zivot
prvom moram da se ismijem samo kad se sjetim gdje sam pa onda ko su mi komsije.u svedskoj moze komsija, vrata uz vrata ,da umre pa dok ne pocne da smrdi niko ni ne primijeti.trac je glavni.svako sve zna ali glumi nezainteresiranost.na hodniku se pozdravimo i to je kratko"hej"to im je pozdrav.nista vise.ako se sretnemo u veseraju to je to.druzim se sa svojom djecom i muzem.imamo malo rodbine po koju stotinu kilometara daleko od nas i to je nas "lajf"u ovoj "gostoljubivoj","toploj" zemlji .odoh sa se ismijem , ne mogu da pisem
_____________________________
kisik je pronadjen u 18 vijeku...kako smo do tada disali-nije poznato
Sa svojim komsijama se pozdravim, (upitam ih za zdravlje ) i svako svojim putem. Nemam vremena za ispijanje kafe sa njima, a i velika je razlika u godinama (mogu mi biti roditelji ) U okolnim zgradama ima nekoliko zenica koje imaju djecu istog uzrasta pa sa njima povremeno idem u park
_____________________________
Volite svoju djecu i kad su kriva, jer će ih život kažnjavati i kad nisu.
I ja sam zivjela na Cengic Vili prije udaje i nikoga nisam znala iz zgrade, koja je vise licila na penzionerski dom. a ni sad nisam na ti sa komsilukom, znam nekoliko zena sa bebama, kad izadjem napolje malo popricamo, ali mi se uopste ne svidjaju, tracaju puno, cudne su i uvijek me poslije zaboli glava od njih. tako da vise volim sama piti kafu.
Prije udaje živjela sam u kući, i komšije su se smatrali kuća - dvije sa lijeve i desne strane, zdravo za zdravo i to je to. Moji roditelji nisu ispijali kahve, niti se nešto pretjerano družili sa njima, i ja sam tako naučila.
Sada živim u stanu, komšije su fini ljudi, ima i starih i novih stanara, svako živi svoj život. S obzirom da smo mi u stanu obično poslije 17,00 sati tako da i ne znam da li se neko od njih i obilazi, ali mi ne održavamo nikakve druge vidove komunikacije, sem uljudnog pozdrava na stepenicama.
A najbolji komšija je: ograda.
_____________________________
"Ja jesam siromah i samo snove imam. Pred noge tvoje polažem ih. Nježno gazi, jer gaziš po snovima mojim.“ W. B. Y
Kod mene u zgradi žive uglavnom mladi bračni parovi sa djecom, uz izuzetak ponekog starijeg para, ali su oni baš rijetki Ali, eto svi imamo bebice otprilike istog uzrasta, i opet se ne družimo po stanovima... Pozdravimo se u prolazu i to je to... Ispred zgrade imamo igralište za djecu, pa tu malo popričamo kad se djeca igraju..Ništa posebno... Neki dan je jedna komšinica nasmijala svojim komentarom, pa sam zaključila da je nekad i ovo druženje pred zgradom previše... Kaže ona meni "Ja i muž se baš čudimo kako se ti i tvoj muž crni, a Luka vam tako plav"