Finepex
|
IZVORNA PORUKA: Peggy
Drage moje, željela bih da sa vama podijelim nešto.
Da li se nekoj od vas desilo slično. Imam 23 godine i prije nego što sam se udala, društveni život mi je cvjetao. Društvo je bilo ogromno. Preselim se u Sarajevo, nađem još veće društvo, izlasci svaki dan, sve super. I onda upoznam sadašnjeg muža. Po prvi put mi je neko osim porodice bio bitniji od društva. I tako, nažalost, malo po malo, društvo se raspalo. Na dan mog vjenčanja, mojih prijatelja nije bilo. Evo, danas sam u savršenom braku, imam dječačića od 14 mjeseci, ali prijatelja, osim muža, nemam. Muž me naučio da ne vjerujem svima, i svi koji su pokušali da mi budu ''''prijatelji'''', za njih se ispostavilo da su htjeli da mi unište brak i sl... Nisam više naivna i ne želim lažne prijatelje. A znam da sam ka lično, jako dobar prijatelj, spremna da sasluša, da savjet i uvijek bude tu za nekoga. Zar je moguće da niko to ne cijeni i da svi žele samo da nekoga unište?
Draga, kod mene ti je bio fazon sto prvo zena nije htjela biti moja vjencana kuma, drugo ne znam sta je ocekivala da joj ja nadjem nekoga, ne znam Boga mi, da je s nekim smuntam, ne sjecam se ni razlog nase prepiske, uglavnom nikada necu zaboraviti sta je rekla. Da li ja mislim, da sam nesta bolja jer sam udata.  Da li je ocekivala da neko njoj bude pratljica od njegovih prijatelja, sta je bilo.. ne znam.. uglavnom sam joj rekla da je polozila sto nije htjela doci na vjencanje uopste.
Uglavnom ono s cim sam u toku, jeste da zena jos uvijek nema momka, kamoli nesta drugo. Tuzno, al eto. Obicno se covjek ponada da ces s njom odgajati djecu. da cete se druziti, svojoj djeci pricati o prijateljstvu..kad ono..nis..
< Poruku je uredio Finepex -- 25.4.2015 9:57:47 >
|
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
