Sittah
|
mene nije bilo pola dana ovdje i vidim vi ispisale 6 stranica 
nisam stigla pročitati baš sve komentare, ali vidjela sam da se neko osvrnuo na moj komentar gdje sam spomenula da me dijete gostiju u mojoj kući pitalo kako se zovem - i kaže nije to ništa uvredljivo
pa i nije uvredljivo, niti sam rekla da je uvredljivo, ja sam tu situaciju spomenula jer sam se nadovezala na komentar od veselee gdje je spomenula da ona svom djetetu prije odlaska u goste objasni kome idu, zašto idu itd. da bi dijete bilo informisano i možda više zainteresovano i lakše preživjelo "ta 2 sata" u gostima ako je na neki način "uključeno" u situaciju i smatram da je to kako veselaa postupa puno bolje, radi samog djeteta, nego dovesti dijete nekome gdje će ljude u njihovoj kući pitati osnovne stvari tipa ko si ti, kako se zoveš, gdje radiš itd. makar to ne bilo uvredljivo, ali iskreno meni žao djeteta kad vidim da dijete očito nije imalo s roditeljima ni minimum komunikacije vezano za tu posjetu prije dolaska meni
u suštini, šta god da me nečije dijete pita, ne može me lahko uvrijediti jer ono je na kraju samo dijete, a ja ipak odrasla žena i ako bi se ja našla "uvrijeđenom" zbog takvih gluposti, zapitala bih se prvo koliko sam sam zrela ako me neko osmogodišnje dijete "može uvrijediti"
imala sam i situaciju gdje me tuđe dijete pita: A ZAŠTO TI NEMAŠ DJECE??
e tu se njegova majka našla malo postiđena pa mu govori: pa.... ONA SE TEK UDALA ....
što naravno nije bila istina da sam se tek udala, ali eto ona je njemu morala dati bilo kakav odgovor
meni je to npr. neprimjereno pitanje da bilo čije dijete postavi drugoj ženi, i to mi je stvar odgoja, po meni ipak dijete treba da ima neke granice u razgovorima s odraslima a ne da lupeta što god mu padne napamet samo zato jer JE ETO DIJETE, ali kao što rekoh ne posmatram to kroz prizmu "uvrijeđenosti", nego mi to samo govori o odgoju tog djeteta, odnosno njegovim roditeljima
a vidim i da se većina razilazi u ovim stavovima šta se uopšte smatra (ne)pristojnošću ili (ne)odgojenim ponašanjem
možda nije svako imao ista iskustva sa svojom i sa tuđom djecom, ali koliko vidim oni koji se baš žale na ponašanje tuđe djece - uglavnom se tu radi o nekim krupnijim ispadima, a ne samo ono tipa "živahno i aktivno dijete", pa nije isto ako ti nečije dijete bukvalno demolira stan i toliko skače da meni komšije kucaju na vrata i pitaju "MOŽE LI MALO MANJE GALAME" i neka bezazlena živahnost i hodanje po sobi, istraživanja onog što mu je pred očima ili nehotična greška tipa da dijete slučajno razbije čašu ili tanjir iz kojeg je jelo
ovo drugo naravno nikad ne bih zamjerila niti očekujem da mi tuđa djeca sjede ko kipovi na kauču i ne dramim ako razbije čašu/tanjir, pa to se svakome, čak i odraslom može desiti, i svi mi vrlo dobro znamo razliku između prihvatljivog i neprihvatljivog ponašanja
i na kraju ja se ni na čije dijete kao dijete ne bih mogla naljutiti niti mu zamjeriti bilo šta, jedino tu gledam da li majka tog djeteta sve to ignoriše i pravi se da ne vidi ili bar pokaže svojim ponašanjem da to ne odobrava
i još je neko pitao da li imam bebu, nemam još, očekujem je tek i iskreno više me panika hvata pri pomisli na kontakte s ljudima čija djeca prave ispade kad budem imala bebu, nego dok je nisam imala
do sad nikad na takve ispade nisam reagovala dok su ti ljudi u mojoj kući, ma šta djeca uradila, prešutim, pravim se i ja da to nije ništa dok ne odu jer stvarno ne bih mogla nikome reći ništa u svojoj kući što bi te ljude stavilo u nezgodan položaj, makar oni sami bili krivi za to
ali kad dođe beba, ne vjerujem da bih tolerisala da mi tako nečija djeca ruše sve pred sobom i uznemiravaju moje dijete koje će od njih biti dosta mlađe, jednostavno tad će mi to biti neprihvatljivije nego dok sam bila bez djece
|
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
ja stvarno ne popustam, isto tako ne galamim za svaku sitnicu, jer mislim da ce mu onda biti svejedno kad za nesto kazem ne... sada je uletio u neki inat, drugo dijete skroz... i u cosak je isao koji put...ne znam ni je taj cosak adekvatna mjera, tuci ga u svakom slucaju necu, a sad ad nesto razgovaram nadugo s djetetom od 17 mj mi skoro smijesno... u biti on je dobar djecak, veseo, rasprican, ali ima neke prenose, npr udari mene ili mm i to mu smijesno...mi zabranimo, kazemo ne valja to, nemoj, prestani, spustim mu ruke niz njega,ako ne pretsane kazem ides u cosak jer tuces mamu, to se ne radi, bla bla...nakon dva dana on opet... je li ovo do mene ili to tako ide?
I naravno, nikada ne sjedim ko kakva princeza kad odemo u goste, nego se dignem i hodam za svojim djetetom. Kuci, kako kad, ali opet je poslusniji kod nas, nego kod nane. Ponekad bude pravo uporan, da ga znam i po 30 puta (jednom brojali) vratiti da nesto ne uradi sto je zacrtao. 
) I malo ga ja pustila uz nadzor, i on sta god krene (citaj curicine sudice) mama njihova, ne, ne, ko ce to kasnije kupiti. Moram li pomenuti da smo bili samo sat vremena. I btw, ja ako ne zelim da djeca koja dolaze u goste uzimaju neke stvari, sklonim ih. 
